ŽivotopisU prvom licu

U prvom licu

Datum: 16.06.2010.
Zlatko Sudac ne voli kad mu se obraćaju s "velečasni". "Ma kakav velečasni, ja sam samo svećenik, za prijatelje jednostavno Zlatko," inzistira. Iako izuzetno zauzet, uvijek će naći vremena za ljude i za razgovor – u prvom licu.

Tko je Zlatko Sudac?
Majka Tereza je izjavila da je najvažnija osoba na svijetu svećenik. Zlatko Sudac je svećenik, ništa više i ništa manje od toga. Vjerujte mi i to mi je previše. Molim Boga da mu budem vjeran do onog susreta oči u oči.

Kako biste željeli da Vam se ljudi obraćaju, po čemu biste željeli biti pamćeni?
Nisam čovjek bez grijeha i slabosti, ta tko je osim Boga bezgrešan? Volim kad mi se ljudi obraćaju otvorenog srca, iskreno i bez zadrške. Volim "male ljude", oni me čine sretnim i ne držim posebno do forme i titule, osim kada to protokol od mene zahtijeva.

Kako ste počeli vjerovati u Boga? 
Siguran sam da sam vjeru u Boga upio u sebe već majčinim mlijekom. Veliki utjecaj na mene u djetinjstvu imala je moja baka Katica, jer su roditelji boravili i radili u inozemstvu. Sve do srednje škole moja je vjera bila u okvirima običaja i tradicije. Tad sam osjetio snažan poriv prema dubljem vjerovanju i povezivanju s Kristovim naukom.

Što je vjera i čemu vjera? 
Vjera je veliki fenomen. Nema života bez vjere, jer svatko u nešto vjeruje. Čovjek, kad nešto radi, vjeruje u pozitivan ishod toga, inače to ne bi radio. Ona je povezana s ljubavlju jer, kad voliš nekog ,onda mu daješ povjerenje, zapravo mu vjeruješ. Najjači izričaj vjere je vjera u osobu Isusa Krista i sve ono što je on rekao o postizanju snažne vjere. Plodovi su takve vjere vidljivi i postaju čin svjedočenja. Vjera je izazov, traženje, rast, otvorenost za novo i počinje se silovito događati kad čovjek umire (u) sebi i počinje tražiti volju Božju. Najveći neprijatelj vjere su uvjerenje, predrasuda, strah i, u konačnici, praznovjerje. To se događa zbog neznanja, koje smatram najvećim zlom na svijetu.

Može li se uopće postaviti pitanje - vjera ili religija?
Vjera je uistinu dar i taj dar se može dobiti usrdnom molitvom i poniznošću. Što se tiče religije ona podrazumijeva organizirani oblik vjerovanja vezan uz zajednicu, ili ustanovu, u kojoj su uspostavljena određena pravila. U našem slučaju ta se zajednica kao apostolsko nasljeđe zove Katolička crkva u kojoj smo odgojeni i na čija smo pravila i dogme, u našem traganju za dragim Bogom i u nasljedovanju Krista, dragovoljno pristali. Danas ima jako puno religija, ali ono što čovječanstvu treba jesu ljudi ispunjeni Duhom Svetim, ljudi koji imaju srce od mesa.

Što je duhovnost? Kako postići mir srca? 
Naše praiskustvo je iskustvo bogatstva, blagoslova, ispunjenja i, u konačnici, samoga Stvoritelja. Zato čovjek, što god da na zemlji postigne, nikad nije do kraja ispunjen. Jedan dio srca uvijek je u čežnji. Mi nismo odavde, to nam je i Krist došao reći, naša domovina nije na zemlji i zato naše srce čezne prema potpunom ispunjenju. Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Da ti odrežem i ruke i noge te promijenim sve organe, ti si i dalje ti. Što tebe čini tobom? Duhovnost je upravo traženje odgovora na to pitanje. Traženje smisla i spunjenja koje nas, uz naše padove, dovodi do ljubavi. Tad počinjemo shvaćati da se ljubav rađa u slobodi a pročišćuje patnjom, jer kad nekog istinski volim onda me to i boli. To je taj put Križa, put predanja i ljubavi. Zapravo, jedini put, univerzalni put, Kristov put, sve ostalo su zamke koje su opet tu da nas uče životu. Nema života bez Duha, samo življenje je učenje duhovnosti, jedna velika kola i predvorje vječnosti. Nema osude, nema straha, nema dokazivanja, samo mir, mir, mir. Po tom će vas prepoznati. Biti u skladu i miru sa sobom, s ljudima i prirodom oko nas. To nipošto ne znači biti mlakonja, ili indiferentan, jer Ljubav je vrlo kreativna.

Svakodnevno ste u kontaktu s masama, kako održavate kvalitetnu komunikaciju s ljudima, kako se nositi sa svim tim energijama, životnim pričama, bolestima, tragedijama? 
Dragi Bog mi je dao dar komunikacije s ljudima, pa i s mnoštvom. Osjećam da mi ljudi vjeruju i prepoznaju u meni posrednika Kristove ljubavi i snažne Božje prisutnosti. Vjeruju i zato što ne govorim naučeno, pročitano iz papira, već proživljeno. Kako mogu tražiti od ljudi da zapamte nešto, ako to ja ne mogu zapamtiti i čitam iz papira? Ja se sav dajem u ono što radim, volim ljude i oni to osjete.

Mnogi Vam se utječu za pomoć, mnogima ste pomogli: kako pomažete ljudima, imate li neki tajni recept? 
Živjeti u miru sa sobom, oprostiti sebi i onima koji su nas povrijedili, znati ispravno sebe voljeti da bi u toj mjeri mogao voljeti i ljude oko sebe. Ta i Krist kaže "ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga". Otvarati srce Stvoritelju, ne bježati od Istine, bdjeti nad sobom i nikad ne osuđivati, jer mi ne znamo koju bol ljudi nose u sebi samima.

Koja je razlika između duhovnika i ispovjednika? 
Ispovjednik je osoba koja, kao Božji posrednik, djeluje neposredno u komunikaciji s vjernikom, kad vjernik, putem ispovjedne tajne, opći neposredno sa svojim Stvoriteljem, kojem povjerava svoje najskrivenije slabosti i od njega dobiva oproštenje grijeha. Duhovnik je osoba koja javno i otvoreno komunicira s vjernicima i, na neki način, koordinira duhovni život i zajednice i pojedinca.

Vjerujete li u proročanstva, mistike?
Proroka je bilo otkad je svijeta i vijeka, ta i Sveto pismo sastoji se od niza proročkih knjiga. Naravno da proroci postoje i danas i žive među nama. Svakako da ima i lažnih proroka, ali prema djelima i njihovim posljedicama prepoznaju se pravi od lažnih.

Kako se nosite s božjim znakovima poput stigmi, kako ste ih doživjeli, prihvatili?
Prema Božjim znakovima, ili stigmama, odnosim se kao prema Božjem daru, iako sam tim događajima u početku bio zbunjen, čak zaprepašten.

Je li Vam Crkva majka ili maćeha? 
Crkva bez mene može, ja bez nje ne mogu i neću.

Kakav je položaj Crkve danas u Hrvatskoj, u svijetu, a koja uloga?
Položaj Crkve u Hrvatskoj i svijetu ovisi o mnogim faktorima, političkim, gospodarskim, ljudskim, ta i ljudi koji upravljaju Crkvom samo su ljudska bića. Kad god je institucija u povijesti bivala samoj sebi svrhom gubila je upravo institucija. Vremena su teška i bremenita, ali ne treba brinuti. Crkva Kristova je "lađa", koja je kroz stoljeća plovila kroz silovite bure i paklene oluje, ali je izdržala. Tako će biti i nadalje, sve do konačnog dolaska Kristova. Ovdje valja naglasiti da Krist svojom smrću nije otkupio samo krštene, već čitav univerzum. Tko smo mi da ograničavamo Božje milosrđe i njegovu bezgraničnu ljubav prema svim stvorenjima i svemu stvorenom?

Pojedinac ili institucija? Je li važnije duhovno ili fizičko blagostanje?
Važan je i pojedinac i institucija. Instituciju čine pojedinci koji su pozvani, prije svega, da budu ljudi, a onda da služe ljudima. Čovjeku često treba i godi osama, uživanje u vlastitoj slobodi, ali on je društveno biće. Možda su institucije ponekad krute, ali bez njih bi moglo doći i do pogubne anarhije. Potrebno je pronaći ravnotežu u kojoj institucije obavljaju svoju zadaću ne gušeći, pritom, nužnu slobodu pojedinca. To je ideal kojem treba težiti.

Često spominjete današnje vrijeme, koje su njegove prednosti, a koje mane?

Današnje vrijeme je puno problema i nevolja, tuge i siromaštva, ali nemojmo misliti da su i ranija vremena bila bolja. Sjetimo se samo silnih ratova, bezbožnog nacizma i komunizma a u današnjem razdoblju divljeg, vulgarnog kapitalizma u kojem je sve podređeno profitu, bogaćenju i užitku.

Jesu li kategorije dobra i zla danas izašle "iz mode", kao i iskrenost, moral...?
Kategorije dobra i zla i danas su prisutne. Samo, na žalost, zlo biva sve glasnije i opakije jer se prikriva pod maskama liberalizma, globalizma, slobode medija… Događa se svojevrsni "lov na čovjeka", on je postao roba novog kulta nove poganštine. Nepovjerenje, manipulacija, demonstriranje vlasti i laž zarobila su mnoga srca u svim strukturama društva i institucijama.

Koliko je danas nužna manipulacija kako ne bismo bili izmanipulirani, kakve šanse ima iskrenost, nematerijalne vrijednosti u odnosu na materijelno? Je li težnja materijalnom blagostanju nužno loša? Kako odgovarate skepticima, provokatorima?
Dobri papa Poljak, Ivan Pavao II., u svom je nastupnom govoru na Trgu sv. Petra uzviknuo: "Ne bojte se! Otvorite širom svoja vrata i prozore Kristu!" I tome se nema što dodati! Mi dobro znamo, već odavna, da su kršćani novoga milenija mistici, ili ih u praksi jednostavno nema.

Mislite li da se svećenik treba politički opredijeliti? Koliko ste Vi politički angažirani, može li Vas se nazvati nacionalistom? Je li moguće, i je li neophodno, ostati neutralan, objektivan? Kako mislite da možete pomoći Hrvatskoj?
Osim što sam svećenik, ja sam prije svega čovjek koji živi u ovoj konkretnoj socijalnoj sredini, a ona se itekako i mene tiče. Biti aktivan član ovog društva itekako je moguće bez pripadnosti, ili simpatiziranja bilo koje političke opcije. Ako se pod izrazom nacionalist podrazumijeva nekoga tko je domoljub, onda ja to jesam. Svakom je draga njegova majka, rodna gruda i njegova zemlja koja ga je othranila; tako je meni draga i moja Hrvatska, u kojoj sam se rodio, čijoj kulturi pripadam i čijim jezikom govorim i molim. No, naglašavam da to moje domoljublje nije upereno ni protiv koga, jer bi to onda bio šovinizam koji propovijeda mržnju i netrpeljivost. Volim i poštujem sve narode a kao čovjek i svećenik iskreno se zalažem za mir i prijateljstvo svih naroda svijeta.

Zamara li Vas riječ karizmatik, kontroverze koje se redovito podiže oko Vas? 
Ne volim previše upotrebljavati pojmove kao karizmatik, mistik itd., jer su kod velikog broja ljudi ti pojmovi iskrivljeni i pogrešno shvaćeni. Sve su to samo riječi kojima se ne zamaram, iako ponekad zbog njih imam i određenih neugodnosti.

Što mislite o medijima danas općenito, medijima u Hrvatskoj?
Mediji svuda, pa i u Hrvatskoj, imaju važnu ulogu. Često, na žalost, služe senzacionalizmu i profitu, šire samo loše vijesti, izbjegavaju dobre vibracije pa se sve rubrike, od političke do sportske, pune crnilom i žutilom. No, ima i drugačijih primjera, odličnih i objektivnih novinara, te zanimljivih i vrijednih tekstova.

Mislite li da ćete do kraja života biti svećenik, je li ovaj poziv najviše što možete dati od sebe? 
Krist je rekao: "Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, činit ćete djela koja sam i ja činio..." Zar da mu ne vjerujem?

Koji je cilj Vašeg poslanja?
Ovo je vrijeme milosrđa, a Bog je milosrdan, on je zapravo Čista Ljubav. To živjeti i to navještavati ljudima cilj je našeg poslanja. Širiti pokret milosrđa, povezivati ljude dobre volje, poticati snošljivost i toleranciju, međusobno komunicirati, učiti jedni od drugih, raditi na duhovnom preporodu, srcem Boga moliti, živjeti u Istini, biti više Kristovi i voljeti svoju zemlju je moguće, to želimo živjeti i dijeliti s ljudima.

Kako, zapravo, možemo pomoći jedni drugima?
Čovjek je slobodno biće, ima i onih koji odbijaju bilo kakvu pomoć. Ako su okolnosti i situacija takve da je nemoguće konkretno pomoći, uvijek nam ostaje moliti Boga. Itekako možemo pomoći jedni drugima iskrenom ljubavlju, solidarnošću, tolerancijom i dobrotom.

Što Vas i inače inspirira u životu, imate li uzore? 
Koja Vas se osoba koju ste upoznali najviše dojmila? 
Učio sam i učim od mnogih ljudi, živih i pokojnih. Moja trajna inspiracija i vječno svjetlo moj je Učitelj, Isus Krist, koji me pozvao da ostavim sve i pođem njegovim tragom. Među brojnim ljudima usudit ću se spomenuti samo jedno ime, koje je na mene ostavilo posebnoga traga, a to je pater Poglajev.

Vi ste neki renesansni čovjek: razlikuje li se Sudac-umjetnik od Sudca-svećenika, Sudca-muškarca...?
Umjetnošću se bavim jer je ona sastavni dio mene kao čovjeka i svećenika, jer njenim izražajnim sredstvima često uspijevam iskazati ono što možda ne bih mogao riječima i jer me ona, umjetnost, oplemenjuje i čini cjelovitim ljudskim bićem. Vjerujem da sam ja tu, kao pojedinac, nebitan i da sam tek sredstvo u zamislima Duha Svetoga, koji me vodi i usmjerava, baš kao što vodi i upravlja stvaranjem svih umjetničkih djela, koja nastaju na slavu Božju. Sve to, dakle, umjetnik, svećenik, čovjek, muškarac, sve su to komponente koje čine osobu Zlatka Sudca, neznatnog sluge Božjeg. Život je uistinu igra i valja ga igrati, on je dar i prekrasan je, teške su samo naše iluzije.

Vidite li se za deset, dvadeset godina? Po čemu sudite i kako vidite budućnost? Ili treba živjeti dan po dan?
Budućnost je uvijek neizvjesna a ovisi o nama samima i našoj želji da se s Božjom milošću promijenimo i prepustimo Božjoj ljubavi i providnosti.

U kakvim ste odnosima s obitelji? 
Sa svojom sam obitelji u odličnim odnosima, a odlazak u moj rodni dom uvijek me ispunjava radošću, ali i nostalgijom. Ponekad si prigovaram da bih trebao češće posjećivati svoje, jer život brzo prođe. Posebno me veseli igra s mojim nećacima. Moja sestra ima, naime, devetoro djece, a s djecom nikad nije dosadno.

Imate li uopće slobodnog vremena i kako ga najradije provodite? Znate li kuhati, izlazite li, koji Vam je omiljeni sport?
Slobodnog vremena nemam previše, a najradije ga provodim u društvu sa svojim roditeljima, nećacima i prijateljima. Prijatelji tvrde da dobro kuham, a ja volim gledati kako ljudi uživaju u onom što ja spremim. Dragi su mi svi sportovi u kojima do izraza dolazi umješnost, vještina, fair-play, viteštvo, druželjubivost, a nisu mi dragi sportovi u kojima se suparnika udara, ponižava i vrijeđa, ili u kojima je novac i materijalni probitak iznad radosti igre. Okušao sam se u mnogim sportovima, završio sam školu jahanja i padobranstva, gotovo svakodnevno obavljam svoj program kondicionih vježbi na spravama i profesionalni sam ronilac. Želja mi je upisati tečaj podvodne fotografije.

Imate li omiljeni grad, ili zemlju, kojima se uvijek rado vraćate?
Možda će ovo nekome zvučati čudno, ali domom sam uvijek smatrao i smatram ono mjesto na kojem se trenutno nađem. Naravno da volim svoj Krk i svoj zavičaj. Upoznao sam mnoge zemlje i gradove, susreo mnoštvo dragih i dobrih ljudi, a u sjećanju posebno nosim Svetu zemlju, i to Kafarnaum i Galilejsko jezero.

Da niste svećenik, što biste bili? 
Danas sam svećenik prema Božjoj volji, a da nisam bio bih nešto drugo, opet po Njegovoj volji i ne bih se tome protivio, jer svaki čovjek ima svoje poslanje i dužan je uskladiti ga s Božjom ljubavlju i Kristovim naukom. Moja prednost je u tome što ja točno znam što hoću i znam da Bog to zna. Vjerujem u ono što radim, jer vjerujem Kristu.

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).