Napredovati u Duhu

Datum: 08.04.2011.

Zlatko Sudac, ožujak 2010. Wigratzbad XII.

Ima puno vjernika koji se cijeli život samo kaju, kukaju i moljakaju Boga: "Bože daj mi ovo, Bože daj mi ono. Bože molim te ovo, molim te ono. Bože oprosti mi..." Ljudi koji se štite od života. Koji žive u strahu, kao da voze auto s dignutom ručnom. Svugdje vide opasnost. Takvi ljudi ne mogu radosno živjeti. Boje se živjeti da ne bi slučajno pogriješili. Boje se voljeti. Jer, to je teško. Nema radosti, nema slavljenja. Nema življenja, nema zalaganja za Boga, za život. Život je takav, nitko od nas nije savršen. Sotonska je zamka upravo zablokirati čovjeka za život, za Boga. Takvi ljudi nisu protočni za silu Duha. Sveti Pavao rekao je da ima trn u tijelu. Osjećao je svoju ljudsku slabost i grješnost. Te slabosti su tu da nas čine budnima, a ne da nas blokiraju za život. Da nas otvore još više povjerenju u Boga. Kad kažemo: "Za mene je, Bože, ovo nemoguće, ali Tebi vjerujem!" Kad napredujemo u Duhu, Bog od nas hoće još jedan iskorak. Ne po našoj logici, ne po našoj životnoj sigurnosti, ne po našoj zasluzi. Da bismo mogli istinski shvatiti da su to Božja djela. Da bismo mogli srcem razumjeti što znači biti beskorisni sluga. Tek tada Bog blagoslovi i oplodi naš trud i muku. Jer ne želimo ništa za sebe. Jer mi znamo koliko smo slabi i ništavni.