Datum: 28.01.2011.
Zlatko Sudac, ožujak 2010. Wigratzbad V.
Dvije stvari je dosad znanost empirijski dokazala: sliku Gospe iz Guadalupe i Torinsko platno. ... Ali gdje je ovdje patnja iz ljubavi podnesena? Ne više u Kristu na križu, nego u onima koji moraju gledati... Krist biva podignut da se svatko tko u njega pogleda spasi. Ali ne bez vjere. E, tu se sad skriva ljudska patnja. Ljudska muka. Bog je svoje dao. Ja bih čak rekao da je, kad su ga konačno razapeli, rekao: "Evo me. Gotovo je." Do dana današnjega, i do sudnjega dana, ne zaboravite što je rekao: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, da si spoznao moj dolazak, ali nisi, pa ni kamen na kamenu na tebi neće ostati nerazvaljen." Od dana kad je to rekao nije bilo vojske na svijetu koja nije poharala taj grad. Što je rekao jeruzalemskim ženama: "Ne plačite nada mnom, nego nad sobom i djecom svojom." U Svetom pismu stoji jedna šokantna rečenica: "Očevi naši jedoše kiselo grožđe, a djeci zubi trnu." Odsad će čovjek kroz patnju do Boga. Do toga trenutka, možda, da smo prihvatili Isusa, ne bismo trebali kroz križ upoznati ljubav. Ali od toga trenutka, kad je Krist na križu, možete voljeti samo ako trpite. Od toga je trenutka križ postao jedini put čovjeka, do sudnjega dana. To je istina: nećete doći do sreće u životu, do blagoslova, do radosti životne, do istinskoga mira, do ljubavi - mimo križa. Nema ispunjenja bez križa, nema ljubavi bez patnje, nema života bez borbe, nema uspjeha bez rada, nema mirnoga sna u nepoštenju. Nema mira u želucu u bludništvu. Bez križa sve svjetovne radosti, svjetovna slava, svjetovna moć, postaju gadljivi. Jer od toga trenutka križ posvećuje svako ljudsko nastojanje, i daje smisao svakome dobru, bolesti, patnji. Oni koji ga ne mogu prihvatiti, nemaju života u sebi, nemaju. Evo, tu se skriva patnja. Bog je svoje dao. I ostavio nam zalog. Evo, sada i vi kroz taj put. Sada i vi kroz križ. Ako želite život vječni. To je to! Do sudnjega dana.