RiječPropovijediPropovijedi 2017. godinaEROTSKI KONZUMIZAM I DEMOKRATIČNOST LJUBAVI

EROTSKI KONZUMIZAM I DEMOKRATIČNOST LJUBAVI

EROTSKI KONZUMIZAM I DEMOKRATIČNOST LJUBAVI

Datum 26.08.2017.

brak_2

Erotski konzumizam i demokratičnost ljubavi idu skupa. Erotika naoružana razularenim instinktima napravila je udar na moral i cjelokupno društvo. Strasti su shvaćene samo kao razni stupnjevi toplote i hladnoće krvi. Naslada je po svojoj naravi svugdje pa i u braku nagrada prirode, ali ako je korijen otrovan, i ona postaje otrovnom. Pijanstvo i opojnost su uvijek opasni, u seksu posebno. Ljudi pijani erosom, idu nazad, a misle da idu naprijed. Takvi se najviše vole nazivati naprednima, ali jedno je istina – ili će čovjek svladati svoj raspojasani instinkt, ili će ga on trajno tiranizirati. U pokvarenoj naravi tijelo uvijek više traži nego mu se daje, ono tek tada počinje rađati tajni zavjet erosa, a taj je – da su strasti jedini propovjednici ljubavi i suci morala.

Danas nažalost nitko ne odgovara za povredu morala, nego samo za povredu interesa. Takav stav nužno dovodi u doba čisto spolnog instinkta u kojem se čovjek baca kao razbojnik na svaku ljepotu do koje može doći. Stav potrošačkog konzumizma prožima sve. Uzmi, probaj, iskoristi, potroši kao robu, sve - od prirode do čovjeka. Današnji je pogled na demokratičnost ljubavi, seksualne odnose podložio drugim normama, a ne Ljubavi: krvi, novcu, imetku, politici, javnom mnijenju, propagandi, iluziji slobode, manipulaciji, ranjivosti i u konačnici strahu, jer „zloupotrebljena seksualnost priprema ležaj nevjerojatnosti" (J. Green).

Nekadašnja je perverzija kršćana, seksualne odnose i u braku smatrala niskim i prljavim. Ona se smatrala zlom i zato je vrijedilo pravilo: „Dobro se služiti zlom" (Augustin). U seksualnosti se krije golema snaga, i upravo su je stoga političari, ekonomisti i neki crkveni ljudi od davnina htjeli držati pod kontrolom i njome manipulirati. Nažalost, ona je oduvijek kupoprodajna i potrošačka roba.

No, nepobitna je činjenica, da je seksualnost izraz Istine o Čovjeku, ona je živi jezik, a ne mrtav. Može se i mora razumjeti. Ruka, lice, usne uvijek nešto kažu. Oni su izražaji Duha i čovjekove biti. Tijelo je, osim toga, sveto jer mu je povjereno najviše poslanje: simbolizirati Duh. Ništa u čovjeku ne postoji tako duboko i ljudsko kao seksualnost. Njezin prezir i zloupotreba pogađaju čovjeka u srž. Upravo zato je treba humanizirati, a ne divinizirati ili naturalizirati. Ona treba da ima ljudsko lice, jer je seksualnost temeljna čovjekova struktura. Njezino je mjerilo u konačnici Krist, a ne tijelo ili zakon. Ovo vrijedi za sve, koje god orijentacije bili.

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.