RiječPropovijedi„MAGISTER – MINISTER"

„MAGISTER – MINISTER"

„MAGISTER – MINISTER"

Datum 02.09.2017.

magister_minister_2

„Magister" dolazi od „magis" (više). To je onaj tko je veći, koji druge može obogatiti većim i višim. Tko nije u starješini imao „većega", prikraćen je za veće vrijednosti. „Minister" dolazi od „minor" (manji) i označuje služitelja. To je samo etimologija koja je u praksi izvrnuta naopačke. Tu je „poslužitelj" gospodar, a „posluženi" sluga ili rob.

Premda „treba više koristiti nego stajati na čelu" (Sv. Benedikt), ipak je danas vlast više sila. Ne da bi neki pojedinac bio sila, ne, ne prošla su ta vremena – već udruženi lobiji i klanovi. Zapravo, vlast je potrebna da se vlast učini nepotrebnom, jer ona po sebi nije gospodarenje, nego služenje, sposobnost učiniti, promaknuti dobro i pomoći drugomu. Nije svrha vlast, nego Dobro. Nije poslanje, ma s kojim god naglaskom bilo, poradi poslanja, već poradi ljudi, malenih i potrebitih.

Dopušteno je i potrebno biti autoritativan, ali ne autoritaran. Autoritarizam je zloupotreba autoriteta i izaziva druge na pobunu. Nije svaki autoritet u današnje vrijeme autoritet. Ima ih stečenih, ima ih prirođenih, ima ih usiljenih, a ima ih i nažalost lobijem iznjedrenih i podržavanih. Upravo zbog ovih zadnjih događa se da oni koji zadaju udarce govore: „Blago onima koji podnose nepravde!" i oni koji otimaju tuđe: „Blago siromašnima!" Takva je „evanđeoska" poruka lakrdija i bez ikakva autoriteta. Naša današnja društvena situacija nastala na takvim principima, ne može opstati pred Evanđeljem niti se njim opravdati. Ono je osuđuje, a ne opravdava.

Od svega, najmučnije je što se neki vlastodršci vole nazivati očevima kako bi što vještije prikrili izdaju svoga služenja. Ne trebaju čovjeku „očinska", paternalistička dobročinstva, koja ga samo utvrđuju u djetinjoj nezrelosti. Vlast mora biti u funkciji čovjekove izgradnje, a ne rušenja. Ni jedna vlast koja čovjeka čini manjim ili mu usporava put k njemu „većem" nije legitimna. Vlast ne služi tome da ljude ostavlja u djetinjstvu nudeći im uvijek nove „igračke", nego da im pomogne odrasti. Ali, paradoks je da strah današnjih vlastodržaca upravo i jest odrastanje naroda.

I što im na kraju ostaje? Ostaje im nažalost misliti da „nižima" stoje za primjer ako inzistiraju na svojoj „visosti". Odavna su takvi zaboravili da ni jedan čovjek ne postaje velikim što mu je gospodar velik, nego što mu je poslužitelj velik. Srećom, savjest je nepodmitljiva i ona proradi kad – tad, a čas joj smrti odriješi vlast, stoga...

..."nitko nije gore kažnjen od onoga tko je podvrgnut biču svoje savjesti" (Seneka).

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).