RiječPropovijediUMJETNOST I „UMJETNOST"

UMJETNOST I „UMJETNOST"

UMJETNOST I „UMJETNOST"

Datum 10.02.2018.

Ima umjetnosti i „umjetnosti". Nekada se ne samo razlikuju nego i međusobno isključuju. Često umjetnička društva isključuju Boga iz svoga članstva. S pravom, jer ih On neizrecivo nadilazi. „Pogledajte kako u proljeće Bog gosti naša čula takvom ljepotom, skladom i bogatstvom melodija! Poslušajte samo kako su se boje raspričale na livadama! Promotrite kako Bog svim tim veličanstvenim koncertom dirigira nenadmašno! Gdje su drugi umjetnici da se s Njim usporede?!" (LJ. Rupčić).

U našoj se kulturi opažaju veliki prodori stihije. Kultura je postala mašinerija, umjetnost roba, pisac proizvođač tekstova, seks robna vrijednost, a tehnika porobljavanje čovjeka. Poziv da se današnja umjetnost ljubi opravdan je u toliko što je ona od svih laži najunosnija. Kod nas je kultura razbacana. Taj nered „umjetnost" nastoji stilizirati ideološkim odredbama i kriterijima. Prava umjetnost već stoljećima čeka pred našim vratima. Ako se negdje i uspije probiti, najmanje koristi od nje imaju Kazališta koja životare.

Od sve umjetnosti, nama ne fali „najezde skakavaca". Kažu oni: „Uzet ću matricu i ući ravno u srce ljudima", kao da je srce brlog seksa. Kupiti srce narodnjakom ili bilo čim drugim jednako je, jer se danas u svakom slučaju srce prodaje. Nama ne fali ni „kulturne gospode" ni „velikih" umjetnika koji zamjenjuju svoju intelektualnu nemoć kritizerstvom i pisanjem novinarskih kolumni, (o hrpama internetskog smeća da i ne govorim), jedino što od takvih „svirki" valja dušu dobro prozračiti.

Današnja je umjetnost olupina iz koje je izvađena i nestala jezgra. Zapravo ona je razgolićenje razgolićenoga. Učiti nas „neuke" kako se razbija slika, ne stilskim i tehničkim metodama, već sjekirama i noževima – početak je kraja. Ona uglavnom više nema ništa s umjetnošću. Ne svjedoči o ljepoti, nego o čovjekovu unutrašnjem neredu i pustoši. „Ona je nusproizvod ljudske pohote, taj odvjetak demona seksa" (Lj. Rupčić). To je istodobno užasno i istinito. Ispada da je umjetnost danas zadužena da dokaže da ona nije ona i da se nije dogodilo što se dogodilo. Upravo kao i suicid žene učinjenog s krova njemačkog Muzeja moderne umjetnosti, dok su prolaznici mislili da se radi o performansu. A kako i ne bi kada se danas lakše namjeriti na performera nego na radnika.

I dok se umjetnost kontrolira, koja mora bit podobna podobnima, pitam se: Ima li još imalo i gdje, prostora za čovjeka?

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.