Riječ

PRAZNO KRITIZERSTVO!

Datum 06.05.2018.

PRAZNO KRITIZERSTVO!

 

Naša Raspeta i Uskrsla Ljubav želi da budemo ljudi kriterija, da znamo prosuditi osobe, situacije, okruženja i događaje s nadnaravnim duhom i praktičnim smislom za život. Nije li Isus u tom kontekstu izrekao? „Budite lukavi kao zmije, a bezazleni kao golubovi". S tom sposobnošću kršćanske, mirne i objektivne prosudbe, obranit ćemo se od nas samih i od naših neprijatelja, prije svega neprijatelja naše duše, te tako usavršavati naše djelovanje i rad.

U vremenu u kojem kritizerstvo mnogima postaje stil života, da ne kažem hrana za život, sve je više glupih i lakoumnih, koji se izgube u detaljima ili žive izvan stvarnosti. Onih koji ništa ne čine i ne rade, te tako gube ili su izgubili, na njihovu veliku nesreću, smisao vrijednosti prosuđivanja i razlučivanja.

Kritika promašenog čovjeka, koji se zbog svojeg promašaja pokazao kao neprijatelj Božji je zapravo sveopća kritika, takav želi sve povući u vlastiti promašaj. Ironična i zajedljiva kritika je olaka, površna, uvijek spremna izrugati najsvetije i ozbiljne stvari. Zavidna kritika, rođena između strahova i inata, infantilna je i umišljena. Kritika idiota je glupost. Ohola kritika je prepotentna i nemilosrdna te normalno, začinjena najgorim sastojcima. Častohlepna kritika je neistinita jer teži tome da istakne sebe na štetu drugih. Sektaška kritika je apriorna, djelomična i netočna, to je kritika onog koji se svjesno i hladnokrvno koristi lažima. Kritika kojoj je za cilj vrijeđati, gorka je i oštra, na sve strane pršti zloba. Kritika iskrenog čovjeka je konstruktivna. Prijateljska kritika je ljupka i svrhovita dok je kršćanska kritika posvećujuća.

O kada bi ljudi uvijek imali na pameti spasenje osobe i njezine nakane. Kada bi u svojim kritikama uvijek bili objektivni, a ne subjektivni. Kada bi se s poštovanjem zaustavili pred svetištem osobe i njezinim unutarnjim svijetom. Što jedan kritizer zapravo zna o nakanama, motivima i svim subjektivnim okolnostima neke osobe čije dubine Srca poznaje samo Raspeta i Uskrsla Ljubav – Krist?

Jedino duboko ljudska kritika, koja poznaje ljudska ograničenja je kršćanska kritika. Takva kritika poštuje ono što pripada Gospodinu, stvara i čuva prijateljstvo, čak i među protivnicima te se očituje u potpunom poštovanju i razumijevanju prema osobi.

Uistinu, jedino bogatim unutarnjim životom, dubokim shvaćanjem stvari u ozbiljnoj zauzetosti za život, moguće je zadobiti uz pomoć Božju...

... sposobnost razlučivanja i procjenjivanja.

ISUS JE MOJ DOBITAK

Datum 15.04.2018.

ISUS JE MOJ DOBITAK

isus_je_moj_dobitak

U Poslanici Filipljanima Pavao piše: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak" (Fil 1,21). Koje li duboke i nadahnute misli. Što je Pavao zapravo time htio reći? Jedno je sigurno. Njemu je živjeti Krist, za njega se Život sastoji u Kristu. Ali Pavao ide još i dublje. On ulazi u samo srce Mistike. Zapravo Krist i Život su za Pavla toliko identični da su zamjenjivi.

Što je život bez Krista? Za Pavla definitivno, takav život nije stvarni Život. On je svaki mogući Istinski Život našao u Kristu. Bez Krista za njega je sve mrtvo, jer sve oko nas tada postaje samo prividan život popraćen s puno ljudskih ludosti, strahova i krivnji. Postoji život i Život. Ovakve spoznaje, ne umom, nego Duhom, Srcem – zaista mijenjaju život. I Pavlov su život pretvorile u Život.

Stvarnost ovakvih spoznaja događa se u onom unutarnjem prostoru Tišine Duše u koji ne dopire nikakva buka. To je onaj prostor koji bi smo mogli nazvati i „Jezgrom osobe u nama". To je naše unutarnje Svetište, naše pravo „Ja", u kojem kad – tad prođemo svoju katarzu. Put do tog svetišta, uvijek je bio težak. A danas pogotovo, jer je više nego ikada zatrpan nezamislivim otrovima i smećem.

Dopustiti Našoj Ljubljenoj Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi da nam se tako približi da postane naša vlastita stvarnost, znači i proći put kao i On. Taj put znamo nije bio lagan, stoga nam jedino On može pomoći očistiti put do našeg vlastitog središta. Pavao ga je očito očistio. On se više ne boji ni progona ni smrti. Ne boji se, jer više ne djeluje polazeći od svog „ega", nego polazeći od Krista koji je srastao s njime. Kada svaki Život sraste s Kristom, tada je smrt uistinu...

...samo dobitak!

ZAŽELI, ODLUČI, POLETI!

Datum 29.04.2018.

ZAŽELI, ODLUČI, POLETI!

zazeli_odluci_poleti

Biti mlad znači biti otvoren, misliti mladenački, učiti do zadnjeg daha Života, upijati Život i nadasve - ništa ne definirati. Ne Život stavljati u kalupe, već mu dati Slobodu. Život bez Ljubavi je mrtav, a Ljubav se rađa jedino u Slobodi. Tko je to od nas do kraja upoznao Život i na Životu ostao? Mladost, ona sveprožimajuća Mladost Duha je silni trenutak velikodušnosti u vremenu. Izaći iz razdoblja tjelesne mladosti i ući dublje u Život, ne znači izgubiti Mladost.

Mladost se gubi kada se odustane od traženja Svetosti u Životu. Znati iskoristiti svoju dob na djelotvorno i plodonosno traženje Svetosti, znači izgrađivati svoju Mladost Duha. Znati se zapaliti za velike ideje, zaželjeti ih, odlučiti se za njih i poletjeti, nije posao za „starce", za umorne od života ili još bolje reći za mrtve u duši. Za našu Raspetu i Uskrslu Ljubav je svaka dob dobra, u svakom vremenskom razdoblju Života On zove, o trećoj, šestoj i devetoj uri. Uistinu, ponavljam ti, svaka dob je dobra za Njega; kakvo god bilo tvoje stanje, tvoja sadašnja situacija, tvoje zdravlje, tvoje okruženje, trebaš zaželjeti, odlučiti i poletjeti u Svetost.

Znamo dobro da Svetost nisu neke iznimne milosti sabranosti, niti mrtvljenja i nepodnošljive pokore. A nisu niti neko posebno nasljeđe samoće, daleko od svijeta i Života. Baš suprotno. Svetost se sastoji od lijepog i ljupkog ispunjenja vlastitih potreba, u radosnom i poniznom prihvaćanju Božje volje, u sjedinjenju s Njim u svakodnevnom radu, u onome znati spojiti Vjeru i Život u skladno i plodonosno jedinstvo kao i u mnogim drugim malim i običnim stvarima koje svako Srce prepoznaje i zna.

„Est via quae videtur..." – „Postoji put koji izgleda...". Put je jednostavan i jasan. Sve je rečeno, sve se zna, sve je na Križu posvjedočeno. Zaželi, odluči i poleti! Ostvari svoj napor i svoju borbu, ustraj s Ljubavlju i povjerenjem da bi ostao Mlad. Presveta Djevica, Kraljica Svih Svetih, ako je zamolimo za Svjetlo i zaštitu, bit će nam velika potpora, utjeha i snaga u našoj...

... Želji, Odluci i Letu.

U SVAKI KUTAK SVIJETA

Datum 22.04.2018.

U SVAKI KUTAK SVIJETA

u_svaki_kutak_svijeta

Sekularizirani svijet oko nas jasno govori: „Mi se možemo brinuti sami za sebe, ne trebaju nam Crkva i svećenici. Mi imamo kontrolu, a ako je i nemamo, moramo se više potruditi kako bi smo je stekli." Izgleda kao da problem nije u nedostatku vjere, već u nedostatku kompetentnosti. Ako si bolestan, potreban ti je kompetentan liječnik; ako si siromašan, potrebni su ti kompetentni političari; ako postoje tehnički problemi, potrebni su ti kompetentni inženjeri; ako je došlo do rata, potrebni su ti kompetentni pregovarači, itd...

Na temelju ovakvog pristupa, Crkva i svećenici stoljećima su služili kao zamjena za kompetentnost. Sada na njihovo mjesto dolazi netko drugi i više nam nisu potrebni duhovni odgovori na praktična pitanja. U ovakvom sekulariziranom okruženju uloga i zadaća Crkve se doživljava sve manje važnom i zato sve više marginaliziranom.

No, postoji i druga strana medalje. Iza svih velikih postignuća našeg vremena krije se duboki očaj. Dok naše društvo teži učinkovitosti i kontroli – usamljenost, otuđenost, nedostatak prijateljstva i intimnosti, poremećeni odnosi, dosada, osjećaj ispraznosti, depresije, beskorisnosti i duboki osjećaj nemoći ispunjavaju srca milijuna ljudi u našem svijetu koji teži uspjehu. Moralno i duhovno siromaštvo ispod suvremene maske bogatstva, uspjeha, popularnosti i moći postaje danas najveći uteg i ropstvo suvremenog čovjeka. U pozadini svega krije se jasan krik: „Postoji li itko tko me voli? Postoji li itko kome je doista stalo? Postoji li itko tko mi može pokazati da ovo ima smisla, da nekome pripadam?" Osjećaj praznine, bezvrijednosti i nemoći, te stoga prepuštanje inerciji, pojavljuje se u daleko više ljudi nego što se to čini iz slike našeg naoko samouvjerenog društva.

Potreba za novom, kršćanskom i duhovnom snagom svjedočenja sada postaje jasna. Upravo s toga, duhovni primjeri budućnosti biti će oni koji će se usuditi reći da je njihova nevažnost u suvremenom svijetu božanski poziv koji im omogućuje da budu solidarni s tjeskobom koja leži ispod sjaja uspjeha i koji će dovesti Svijetlo naše Raspete i Uskrsle Ljubavi do svih ...

...kutaka Srdaca na ovome svijetu.

SVE ĆE BITI JASNO, ALI KASNO!

Datum: 29.01.2017.

SVE ĆE BITI JASNO, ALI KASNO!

sve_ce_biti_jasno

Gdje je onaj hrabri i odvažni, onaj časni Istinozborac, koji još danas, ne sutra, ima hrabrosti reći: "Kajat ćete se, morat ćete se kajati, kad shvatite da ste varali druge i izdavali. Varali, jer ste bili prevareni i radili podanički. Izdavali i gazili druge – reći ćete da ste morali. Da, baš zato, morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao zazor i sramotu. Morat ćete!" Kažete da danas nema više Savonarole, Tina i Jana Husa. No, svejedno, kajat ćete se. O, kako će vam biti žao tada, kad doznate, i spoznate, ali kasno, prekasno, desetljećima kasno. Spoznajne su istine polagane, one jako kasne, za njih je prekratak ovaj magloviti ljudski vijek. Jedno je Istina, s njima i u njima živjeti je jako bolno. Bolne su zakašnjele spoznaje, jer one nikada ne dolaze na vrijeme.

Da, itekako postoje zakašnjele, pozne Mudrosti s "Istoka", one krvave osvete vremena, onoga raskrižja sudbinskog, kad smrtnik providi svoju šupljinu, usidri svoje bivše neznanje u rupama prošlosti a precijeni svoj trenutak uhljebljenja. Eto zato, morat ćete čekati, desetljeća i više vremena dočekati da uzmognete kazati: "Bili smo u zabludi! Bili smo prevareni! Nas su sve prevarili!" Ta će daleka, zakašnjela, pozna Mudrost s "Istoka" stići jednoga dana da nas kazni prije same smrti, za čitav jedan životni vijek zabluda i propusta, za vremena kad ste se svi pitali: "Mi bismo, kao, nešto trebali?"

Doista, ima kasnih spoznaja, jako kasnih, kad su gole riječi moćnije od svakog uresa, moćnije i od kovana zlata. To je vrijeme kad se snovi prozru. Oni koji požive, oni koji prežive, susrest će se s njima. Doći će one k nama, već će one naći put. Tko sam ja da ih prizivam? Ne, ja ih ne prizivam, ja se trudim da ih ne vidim. One su kasne, one su jako kasne i zato su žalobne, turobno sive u zaglušujućem muku savjesti. Moje Srce čezne ranijim, mladolikijim, boljim spoznajama, otkrićima od Praiskona stvari i bitka, dok još vrijeme nije minulo, dok je u vrijeme. Ja vas opominjem, ja vas preklinjem, na vrijeme!

Ni ja se ujevićevski ne pozivam ni na kakvo pokajanje, jer ono dolazi sa spoznajom. Ne pozivam se ni na demonstratore zabluda i moći, ali čas ispaštanja će doći. Doći će putem Istine, on mora doći! Kao zaljubljenik, zanesenjak i pjesnik, koji je odavna upozorio svoju draganu, on će doći – jedne tihe jesenje noći, kad ostarite, uz svijeće, vijeđe...

Bit će kasno. Bit će jako kasno. Kasno i za mnoge utjehe i ispravljene drine, za mnoge nove prilike kasno. Kasno, a kao dobit će ih oni rijetki, oni jedini, oni izabrani. Ne, ja se ne veselim, jer će sve to doći kasno. I opet će novi naraštaji, i potomstvo novo, beskorisno i u šuplji tutanj govoriti: "Bio je jedan Glas. Bila su dva Glasa. Bilo je više Glasova. Bio je Jedan. Bile su gole Riječi. Bilo je u Vrijeme. Tko da ih Čuje?"

Bit će kasno. Kasno i za bivše načinjene nepravde i ustupke podaničke, kasno i za ispade iz vremena nezrelosti. Mnoge će bivše uvlakuše, vikače i istupnike prekoriti, i posmrtno prekoriti, ali bit će kasno. Kad večernje sunce neumitnih novih jeseni na izmaku obasja nove zlatne vinograde i bakrene lugove doći će, kao glas savjesti, jedno razboritije sjećanje na naša prošla vremena i čas kasnih spoznaja.

Čas istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno!

Više članaka ...

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).