NaslovnaSvetac danaUskrs, sveti Hugo, sveta Marija Egipatska i sveti Venancije

Uskrs, sveti Hugo, sveta Marija Egipatska i sveti Venancije

Travanj
Nedjelja, 1. Travanj 2018. 00:00 - 23:59

uskrs_2

Danas slavimo Uskrs, najveći kršćanski blagdan, dan uskrsnuća našeg Gospodina Isusa Krista. Prepustimo riječ evanđelistima svetom Mateju, svetom Marku i svetom Luki:

„Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.

Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."

uskrs

A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"

uskrs_3

Svojom prošlošću, ali i traženjem Gospodina u mraku, Marija Magdalena je slika cijelog grešnog čovječanstva i svake pojedine osobe koja traži Boga lutajući u tami ovoga svijeta. Za grob se ne navodi komu pripada, iako se zna da je Isusov, čime evanđelisti ističu kako je njegov grob simbol svih grobova. Skinuti kamen poručuje da su s isusovim uskrsnućem grobovi izgubili svoju kobnost. Više nema groba koji će ostati zapečaćen, nema tame koju svjetlost neće pobijediti ni grešnika kojem će biti uskraćeno pronaći svoga Spasitelja. Petar je tu stvarnost posvjedočio riječima: „Tko god u njega vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

uskrsnuce_isusovo_zupna_crkva_u_kucan_marofu

Uskrsnuće Isusovo - župna crkva u Kućan Marofu

Isusovom Uskrsnuću posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Zapruđe, Sesvetski Kraljevec kod Zagreba, Radatovići u Žumberku, Čepin, Kućan Marof kod Varaždina, Subotica).

Svim vjernim čitateljicama i čitateljima rubrike „Svetac dana" od srca želimo SRETAN, RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

sveti_hugo

Sveti Hugo

Današnji slavljenik je sveti Hugo (Hugues), biskup Grenoblea. Rođen je 1052. u gradiću Châteauneuf-sur-Isère (departman Drôme, Dauphiné, jugoistočna Francuska). Sin pobožnih roditelja, drag dječak i primjeran učenik, s 25 godina postao je kanonikom katedrale u Valenceu. Biskupom Grenoblea postao je 1080., s 27 godina, i na tom položaju ostao do kraja života, 52 godine. Nastojao je obnoviti svoju biskupiju u duhu grgurovske reforme. Crkva je u to vrijeme bila u sukobu s njemačkim carem Henrikom IV. i nastojala se osloboditi od cezaropapizma, upletanja države u crkvene poslove. Biskupi su se morali boriti protiv sebičnosti velikaša, ali i protiv svećenika, koji se nisu podvrgavali crkvenoj disciplini (trgovanje crkvenim službama i stvarima, kršenje celibata). Hugo je bio poznat po izvanrednoj, neumornoj i svestranoj aktivnosti, ali i po svojoj predanosti duhu molitve i kontemplacije.


Bio je glasovit po svojim velikim graditeljskim sposobnostima i mudrim presudama u sukobima dijecezanskih i redovničkih svećenika, klerika i svjetovnjaka. U Grenobleu je sagradio tri bolnice, središnju tržnicu, kameni most i obnovio katedralu. Proslavio se i svojim sjajnim propovijedima, kojima je obratio mnoge ljude i znatno utjecao na tadašnji javni život. Bio je veliki prijatelj svetog Brune, osnivača kartuzijanaca. Prvih 48 godina djelovanja kartuzijanaca usko je povezano s imenom i djelovanjem svetoga Huga. On im je omogućio osnivanje samostana u planini Chartreuse. Bio je njihov prijatelj i zaštitnik i sve do kraja života podupirao ih je savjetima i mnogim dobrim djelima.

sveti_hugo_3

Preminuo je na današnji dan, 1. travnja 1132., u Grenobleu, okružen svojim dragim kartuzijancima. Već dvije godine nakon smrti, 1134., papa Inocent II. proglasio ga je svetim. Patio je od čestih glavobolja pa je kasnije postao i zaštitnik bolesnika s takvim problemima, ali i grada Grenoblea, te mnogih župa i crkava diljem svijeta.

Sveta Marija Egipatska

Sveta Marija Egipatska, pokornica i pustinjakinja, rodila se oko 344. u sjevernom Egiptu. Razmažena i lijepa kći bogatih roditelja, s 12 godina pobjegla je iz očinske kuće u lučki grad Aleksandriju. Tamo se prepustila raskalašenom životu i narednih 17 godina živjela kao plesačica, pjevačica, glumica i kurtizana. Jednog dana ugledala je skupinu hodočasnika kako se ukrcavaju u lađu za Jeruzalem pa se vođena znatiželjom i sama ukrcala na brod. Nadala se da će svojim tijelom platiti troškove putovanja. U Jeruzalemu je Marija na blagdan svetog Križa htjela s ostalim hodočasnicima ući u glasovitu baziliku.

Kad god je pokušala prekoračiti prag crkve, neka ju je tajanstvena sila neprestano zaustavljala. Opazila je izvan crkve sliku Bogorodice, pala na koljena i zamolila Gospu za pomoć. Bio je to za Mariju trenutak milosti i obraćenja. Mogla je ući u crkvu i počastiti relikviju svetog Križa. Zamolila je tada Bogorodicu da joj pokaže put pokore. Osjetila je unutarnji poziv i uputila se prema rijeci Jordanu. Na izlazu iz grada neki joj je nepoznati čovjek pružio tri srebrnika da si kupi nešto hrane. Kad je stigla na obalu Jordana, ušla je u crkvu svetog Ivana Krstitelja i preporučila se njegovom zagovoru. Očistila je tijelo u rijeci, u crkvi primila svetu pričest i uputila se preko rijeke u pustinju. Tamo je započela svoj pokornički život koji je potrajao pedesetak godina. Hranila se uglavnom travama i raznoraznim bobama.

Monah Zosim iz nekog palestinskog samostana pošao je jednog dana da po pustinjačkom običaju provede dio korizme u pustinji. Tamo je susreo neobičnu pokornicu koja mu je ispričala svoj život i zadivila ga svojom mudrošću i duhovnom zrelošću. Zatim ga je zamolila da je na istom mjestu pronađe sljedeće godine na Veliki četvrtak i da joj donese svetu pričest. Zosim je to obećao i sljedeće godine ispunio svoje obećanje. Opet su se dogovorili da će se sastati za godinu dana. Kad je Zosim ponovno došao u jordansku pustinju, našao je Mariju mrtvu, a njezino tijelo bilo je neraspadnuto. Prije smrti pokornica je na tlu napisala poruku: „Oče Zosime, pokopaj tijelo ponizne Marije! Vrati zemlji što je njeno, pridruži prah prahu i u ime Božje moli za mene! Umrla sam u noći muke našega Spasitelja, okrijepljena duhovnom hranom." Zosim je tada shvatio da je Marija umrla još prošle godine na isti dan kad joj je podijelio svetu pričest, 1. travnja 421. Pokopao je Mariju (prema predaji uz pomoć jednog lava), vratio se u samostan te svojem poglavaru Ivanu i svojoj subraći ispripovjedio njezin čudesni život.

Kasnije su brojni pisci opisali život Marije Egipatske i postala je junakinja mnogih životopisa, legendi i književnih djela (na pr. Goetheov „Faust", „Volpone" Bena Jonsona), a njezin život nadahnuo je brojne velike slikare i skladatelje (Gustav Mahler, Ottorino Respighi). Kao svetica Marija Egipatska bila je najprije štovana na Istoku, a potom i na Zapadu. Njezine relikvije nalaze se u talijanskim gradovima Rimu, Napulju i Cremoni te u belgijskom gradu Antwerpenu. Marijin primjer govori da slabi ljudi mogu duboko pasti, ali se uz milost Božju mogu obratiti i spasiti. Zazivaju je kod groznice, kožnih bolesti, opsjednutosti, duševnih i tjelesnih napasti, a zaštitinica je pokajnica i nekadašnjih prostitutki. Posvećene su joj mnoge crkve i kapele diljem svijeta.

Sveti Venancije

Sveti Venancije (latinski Venantius), mučenik u III. stoljeću, rodom iz Rima, bio je biskup u Delminiju (latinski Delminium, danas Tomislavgrad). Širio je kršćanstvo po neretvanskom kraju i u Panoniji. Stradao je mučeničkom smrću 259. u Delminiju, za vladavine rimskog cara Valerijana. Njegove je posmrtne ostatke s relikvijama dalmatinskih i istarskih mučenika, po nalogu papa Ivana IV, rodom Solinjanina, opat Martin prenio u Rim (640-642) i pohranio ih u kapeli svetog Venancija uz krstionicu Lateranske bazilike. Kapela je ukrašena mozaičnim prikazima s likovima svetih Venancija, Dujma, Maura, Anastazija, Septimija, Asterija, Telija, Antonijana, Gajana i Paulinijana. 

Don Frane Bulić, glasoviti hrvatski arheolog, epigrafičar, povjesničar i konzervator starina, u posebnoj je raspravi pokušao provjeriti i povezati različite vijesti o svetom Venanciju, sačuvane u nekim talijanskim i španjolskim svetačkim legendama, u kojima se njegovo djelovanje i mučeništvo neuspješno povezuje s tamošnjim krajevima. Zaključio je da je Venancije bio prvi salonitanski biskup, koji je zatim krenuo na vjerovjesničko putovanje te neko vrijeme kao biskup misionar djelovao u neretvanskoj dolini, odakle se uputio prema Panoniji, ali onamo nije stigao, jer je u gradu Delminiumu bio uhićen, osuđen na smrt i pogubljen. Bulić je zastupao mišljenje da se to dogodilo u vrijeme Valerijanova progona (257-260). Osim u Rimu i Dalmaciji, sveti Venancije je bio omiljen svetac i u španjolskom gradu Toledu.

Crkva slavi sedmoricu svetih Venancija, od kojih je najpoznatiji sveti Venancije iz Camerina (Venanzio di Camerino), rođen oko 235. Sin plemenite senatorske rimske obitelji, obratio se na kršćanstvo kao učenik svećenika Porfirija. Nije se želio odreći Krista pa mu je odrubljena glava, a zajedno s njim pogubljeno je još deset kršćana, među njima i Venancijev učitelj Porfirije te Leoncije, biskup Camerina. Prema legendi Venancije je podnio mučeništvo kao petnaestgodišnjak za progona cara Decija, 18. svibnja 250. Prikazuju ga kao rimskog plemića sa zastavom i mačem, a zaštitnik je grada Camerina (provincija Macerata, Marche), u kojem je njemu u čast podignuta i bazilika svetog Venancija. Štovanju svetog Venancija znatno je u XVII. stoljeću pridonio papa Klement X, negdašnji biskup Camerina, koji je sastavio i himne njemu u čast. Štuju ga naročito i vjernici u Abruzzu i Umbriji, a zazivaju ga kod duhovnih i materijalnih problema.

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 1. Travanj 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).