NaslovnaSvetac danaUskrsni ponedjeljak, sveti Franjo Paolski, sveti Franjo Coll Guitart

Uskrsni ponedjeljak, sveti Franjo Paolski, sveti Franjo Coll Guitart i sveti Dominik Tuoc

Travanj
Ponedjeljak, 2. Travanj 2018. 00:00 - 23:59

uskrsni_ponedjeljak

Na uskrsni ponedjeljak spominjemo se puta uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga naknadno prepoznali, kada je lomio kruh.

Emaus je antički grad, oko 11 km sjeverno od Jeruzalema. Spominje se u Evanđelju po Luki, kada su dva Isusova učenika nakon Isusove smrti i uskrsnuća vraćala se kući u Emaus, a putem im se pridružio Isus. Isusovi učenici teško su podnijeli Isusovu muku i smrt. Mnogi su bili neutješni i uplašeni, nisu razumjeli što se dogodilo. Mnogi su se iz Jeruzalema vratili u svoja mjesta. Tako su se i dva Isusova učenika vraćala u Emaus.

uskrsni_ponedjeljak_4

Putem su raspravljali o događajima u Jeruzalemu. Jedan od ta dva učenika zvao se Kleofa, a drugom nije poznato ime. Dok su razgovarali pridružio im se Isus, no oni ga nisu prepoznali. Isus ih je upitao o čemu razgovaraju i zašto su žalosni. Znao je što ih muči, ovim pitanjem pozvao ih je da se izjadaju. Kleofa odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana? (Lk 24,18)". Nato su ispričali, kako je prorok imenom Isus poučavao narod, imali su od njega velika očekivanja, ali je osuđen na smrt, razapet i umro. Zbunilo ih je što su neke žene našle prazan grob i anđeli im rekoše da je Isus živ. Isus im odgovori: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? (Lk 24, 25-26)".

uskrsni_ponedjeljak_3

Tada im je Isus detaljno opisao što su sve proroci navijestili, da će se dogoditi s Njim. Učenici su rado pamtili pozitivna proroštva, a izbjegavali su proroštva o Isusovoj muci i smrti. Smetalo im je, što je Isus umro na križu. Nadali su se, da će Isus uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i osloboditi Židove od rimskih okupatora. Isus je navijestio Božje kraljevstvo umjesto zemaljskog. Preko proročanstva, pokazao je da je uistinu obećani Mesija. Dok su pričali, Isus i dva učenika došli su do Emausa. Isus je želio otići, ali su ga molili da ostane s njima, jer večer je i uskoro će noć. I dalje nisu znali da je to Isus.

Zajedno su sjeli za stol. Isus je uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio kruh i pružio im. Tada su ga prepoznali, a Isus im iščeznu s očiju. Jedan drugome rekoše: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma? (Lk 24,32)". Odmah su se vratili u Jeruzalem i potražili apostole. Apostoli su već znali da je Isus uskrsnuo, već se ukazao pobožnim ženama i svetom Petru. Kleofa i drugi učenik ispričali su apostolima, kako im se Isus pridružio na putu u Emaus, kako im je tumačio Sveto Pismo, kako su ga prepoznali u lomljenju kruha i kako je iznenada nestao.

sveti_franjo_paolski

Sveti Franjo Paolski

Današnji sveti zaštitnik je Franjo Paolski (Franciscus de Paula, Francesco di Paola), talijanski pustinjak i redovnik prosjak, osnivač Reda Najmanjih (Ordo Minimorum, Ordine dei Minimi). Rodio se 27. ožujka 1416. u Paoli (provincija Cosenza, Kalabrija). U djetinjstvu se školovao kod franjevaca u Paoli. Nakon hodočašća u Rim i Assisi počeo je živjeti kao pustinjak u jednoj spilji kraj Paole. Već prije dvadesete godine počeo je okupljati sljedbenike, koji su uskoro postali sve brojniji. Franjevačkoj redovničkoj zajednici koju je osnovao, propisao je stroga pravila, neprestani post i odricanje od mesa i vina. Ta je zajednica najprije bila poznata pod imenom Pustinjaci svetog Franje Asiškog, njezino djelovanje odobrio je 1474. papa Siksto IV., a 1492. dobila je ime Red Najmanjih (Minimi). Njegov život bio je ispunjen radom, šutnjom, postom i noćnim bdjenjima. Smatrao je da će ljubav najbolje ostvariti potpunim odricanjem i stalnom žrtvom.

Bio je neumorni radnik, branitelj siromašnih i potlačenih, osnivač brojnih samostana, muških i ženskih (drugi red), a osnovao je i treći red za svjetovnjake. Pripisuju mu se mnoga čudesa, proročanstva i čitanje misli.

Prema legendi jednom je preplovio Messinski tjesnac na vlastitom ogrtaču. Papa Siksto I.V poslao ga je 1483. u Pariz kako bi pomogao francuskom kralju Louisu XI. da se pripremi za smrt. Ostao je u Francuskoj, postao savjetnik kralja Charlesa VIII. i posredovao u uspostavi mira između Francuske i Bretanje, te Francuske i Španjolske.

sveti_franjo_paolski_3

Preminuo je u kraljevskom dvorcu Plessis-lès-Tours (La Riche, departman Indre-et-Loire, središnja Francuska) na današnji dan, 2. travnja 1507., u 92. godini. Svetim ga je proglasio 1519. papa Leon X. Zazivaju ga kod vatre, kuge i neplodnosti, a zaštitnik je Kalabrije, lađara, mornara, pomorskih časnika, putnika, ribara, te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta. Njegovi sljedbenici, Najmanja braća (Minimi), i danas uspješno djeluju u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi.

Sveti Franjo Coll Guitart

Sveti Franjo Coll Guitart (katalonski Francesc Coll i Guitart), katalonski svećenik, dominikanac, osnivač Kongregacije sestara dominikanki Navještenja Blažene Djevice Marije, rođen je 18. svibnja 1812. u Gombrènu (okrug Ripollès, provincija Girona, Katalonija), kao deseto dijete grebenara vune Pedra i njegove supruge Magdalene. Sa četiri godine ostao je bez oca pa je majka sama brinula o brojnoj djeci. Već kao dječak davao je poduke da bi mogao plaćati školovanje. Jedan od njegovih prijatelja i kolega bio je i budući svetac, Antun Marija Claret. Školovanje ja započeo u biskupijskom sjemeništu u Vicu (okrug Osona, provincija Barcelona), a u dominikanski red stupio 15. listopada 1830. i započeo novicijat u Gironi. Godinu dana kasnije položio je redovničke zavjete i nastavio studij teologije u Gironi. Za đakona je zaređen 4. travnja 1835. u Barceloni.

Tada je u Španjolskoj na vlast došla antiklerikalna struja koja je zabranila redovnički život i ukinula sve redovničke zajednice. Stoga je i Francesc bio primoran živjeti kao „sekularizirani dominikanac". Ostao je vjeran svojim redovničkim zavjetima i svojem dominikanskom redu. Unatoč represivnim građanskim zakonima, zaređen je za svećenika 28. svibnja 1836. u Solsoni (provincija Lleida). Iako je bilo zabranjeno živjeti u samostanima i nositi dominikanski habit, otac Francesc djelovao je kao pučki misionar u biskupijama Vic, Girona i Urgell. Bio je duhovnik duboke vjere i čovjek radosne nade, pun sućuti i ljubavi, neumorni propovjednik i apostol Radosne vijesti. Živio je kao siromah, strogim pokorničkim životom. Veliki apostol krunice, neumorni misionar, trideset godina propovijedao je narodu i obilazio katalonska sela i gradove.

Otvorio je 1850. nekadašnji dominikanski samostan, a u studenom te godine postao je voditelj Trećeg reda svetog Dominika za Kataloniju. Posvetio se naročito obiteljima pogođenim epidemijom kolere, 1854. godine. Osnovao je 1856. Kongregaciju sestara dominikanki Navještenja Blažene Djevice Marije (Congregació de Germanes Dominiques de l'Anunciata), sa željom da se ta družba bavi odgojem djevojaka te brigom za siromašne i odbačene ljude. Kad su se 1872. dominikanci vratili u Španjolsku, plodovi rada i pastoralnog žara Francesca Colla bili su itekako vidljivi. Otac Francesc Coll iznenada je oslijepio 2. prosinca 1869., za vrijeme propovijedi u gradiću Sallentu, a na današnji dan, 2. travnja 1875., preminuo je u Vicu. U trenutku Francescove smrti, u njegovoj kongregaciji djelovalo je oko 300 redovnica dominikanki u 50 zajednica, posvećenih kršćanskom odgoju djece. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1979. blaženim, a papa Benedikt XVI. 2009. svetim. Njegove redovnice, njih više od 1100, i danas djeluju u više od 140 zajednica u Europi, Latinskoj Americi, Africi i Aziji.


Sveti Dominik Tuoc

Sveti Dominik Tuoc (Ðaminh Vũ Đình Tước), vijetnamski svećenik, dominikanac i mučenik, rođen je 1775. u naselju Trung Lao (provincija Nam Định), u sjevernom Vijetnamu, na ušću Crvene rijeke. Stupio je 18. travnja 1812. u dominikanski red i primio bijeli redovnički habit iz ruku svetog Ignacija-Clementea Delgada, biskupa mučenika. Kad je vijetnamski kralj Minh Mạng iz dinastije Nguyễn počeo 1838. okrutno progoniti kršćane i misionare, Đaminh, tada već svećenik, morao je bježati iz skloništa u sklonište.  Naposljetku se sakrio u kući jednog dobrog i vjernog kršćanina. Tamo ga je na današnji dan, 2. travnja 1839, u  gradu Nam Địnhu pronašla i uhvatila razularena rulja od 40 nepomirljivih mrzitelja kršćana.

Vjernici su ga pokušali osloboditi iz ruku krvnika, ali je jedan od mrzitelja Krista, pun mržnje navalio na dominikanca i umlatio ga željeznom toljagom. U agoniji mučenik je zahvalio dragom Bogu što mu je omogućio umrijeti za vjeru. Tako je nedužni Ðaminh Vũ Đình Tước poginuo kao žrtva svoje svećeničke vjernosti i kršćanskog dostojanstva. Uvrstio se među one koji su svoju voljenu zemlju zalili mučeničkom krvlju kako bi u njoj rasli plodovi kršćanskog života. Papa Leon XIII. proglasio ga je 27. svibnja 1900. blaženim, a papa Ivan Pavao II. 19. lipnja 1988. svetim, kao jednog 117 vijetnamskih mučenika. O svetim vijetnamskim mučenicima pišemo u prilogu od 24. studenoga.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 2. Travanj 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).