NaslovnaSvetac danaSvibanjSveta Ruža Venerini, sveta Ida iz Nivellesa i sveti Viktor Maur

Sveta Ruža Venerini, sveta Ida iz Nivellesa i sveti Viktor Maur

Svibanj
Subota, 8. Svibanj 2021. 00:00

sveta_ruza_venerini

Današnja sveta zaštitnica je Ruža (Rosa) Venerini, talijanska redovnica i utemeljiteljica redovničke družbe Pobožne učiteljice Venerini (Maestre Pie Venerini). Rodila se 9. veljače 1656. u Viterbu (Lazio) kao kao kći Goffreda Venerinija, poznatog liječnika. Odgojena u kršćanskom duhu, inteligentna, senzibilna i lijepa djevojka, u 17. godini zaljubila se u mladića kojeg je iskreno voljela. Kad je on nenadano umro, odlučila se posvetiti Bogu. Stupila je 1676. u dominikanski samostan u Viterbu, ali se nakon očeve smrti morala vratiti kući kako bi dvorila teško bolesnu majku. U njoj je i dalje bujala silna želja da čini dobro pa je na poticaj otaca isusovaca u svojoj kući okupljala na molitvu krunice žene i djevojke iz susjedstva i okolice. Usput ih je poučavala kršćanskom vjeronauku, a 1682. osnovala školu za proučavanje katekizma. To ju je potaknulo na misao o osnivanju prave škole koju bi besplatno pohađale djevojčice iz puka. Isusovac Ignazio Martinelli, njezin duhovnik, uvjerio ju je da joj je Svevišnji namijenio ulogu učiteljice, a ne samostanske redovnice. Njezina prva Pobožna škola za djevojčice otvorena je u Viterbu 1685. U toj školi Rosine Pobožne učiteljice (Maestre Pie) odgajale su i spremale djevojčice za kršćanski i građanski život.


Rosa Venerini i njezine suradnice hrabro i uporno ostvarivale su svoje veliko djelo i pored mnogih protivnika, a Rosina se ideja nezaustavljivo širila. Pobožne škole otvarane su i u drugim talijanskim gradovima, a 1713. i u Rimu. Njezina bliska prijateljica i suradnica bila je sveta Lucia Filippini. Više od 40 godina Rosa je radila naporno, žarko molila, neprestano putovala i podnosila mnoge žrtve. Preminula je na zalasku dana, 7. svibnja 1728., u Rimu.

sveta_ruza_venerini_3

U to vrijeme djelovalo je pod njezinom upravom više od 40 škola. Pripisuju joj se mnoga čudesa. Njezino djelo živi i danas, a njezine sljedbenice, Sestre Venerini, uspješno djeluju u više od 70 kuća u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji. Blaženom ju je 1952. proglasio papa Pio XII., a svetom 2006. papa Benedikt XVI. Posvećene su joj mnoge crkve u Italiji i svijetu.

Sveta Ida iz Nivellesa

Sveta Ida (Itta, Iduberga, Idelburga) iz Nivellesa ili Metza, benediktinska redovnica, majka troje svetaca, rođena 592., bila je vjerojatno kći Arnoalda, biskupa Metza (Lorraine). Njezin brat bio je sveti Modoald, nadbiskup Triera, a njezina sestra nadstojnica samostana, sveta Severa. Udala se za Pipina I. iz Landena, zvanog i Pipin Stariji, kancelara merovinškog kralja Dagoberta I. Imala je dvije kćeri, svetu Beggu, nadstojnicu samostana u Andenneu (provincija Namur, Valonija, Belgija) i svetu Gertrudu iz Nivellesa, te dva sina, Grimoalda, kancelara na merovinškom dvoru, i svetog Bava, pokajnika i pustinjaka.

Nakon smrti muža, po savjetu misionara, svetog Amanda, biskupa Maastrichta, utemeljila je 640. muški i ženski benediktinski samostan u Nivellesu (Valonija, Belgija), južno od Bruxellesa. Stupila je kao redovnica u taj samostan, u kojem je njezina kći, sveta Gertruda, postala nadstojnicom. Zahvaljujući svetoj Idi, iz Rima i drugih krajeva u Nivelles su stigle mnoge relikvije i knjige. Utemeljila je i samostan u Fosses-la-Villeu (provincija Namur, Valonija), u kojem su djelovali irski redovnici. Preminula je na današnji dan, 8. svibnja 652., u Nivellesu, a pokopana je u crkvi svetog Petra. Zazivaju je kod bolesti vrbanca i zubobolje.

Sveti Viktor Maur

Sveti Viktor Maur (Victor Maurus, Vittore il Moro, Victor the Moor), rimski mučenik, rodio se u III. stoljeću u afričkoj pokrajini Mauretaniji u kršćanskoj obitelji. Bio je rimski vojnik, pripadnik pretorijanske garde. Za vrijeme cara Maksimijana Herculiusa služio je u Milanu. Odbio je žrtvovati poganskim idolima i radije je podnio mučeničku smrt nego izdaju Krista Gospodina. Dogodilo se to godine 303. na mjestu današnjeg grada Lodija (Lombardija). Najprije je silom odveden na hipodrom blizu današnje Porte Ticinese (milanska gradska vrata). U prisutnosti cara Maksimijana i njegovog savjetnika Anulina odbio se odreći kršćanske vjere pa je izbičevan i podvrgnut mukama. 

Nakon čudesnog bijega ponovno je uhvaćen pa mu je u Lodiju mačem odrubljena glava. Njegovo tijelo čuvale su prema legendi divlje životinje, a pronašao ga je milanski biskup, sveti Materno. Prema Grguru Tourskom (538-594), franačkom povjesničaru i teološkom piscu iz VI. stoljeća, na grobu svetog Viktora dogodila su se mnoga čuda te je na tom mjestu sagrađena raskošna crkva. Njegovo štovanje naročito je unaprijedio sveti Ambrozije, biskup Milana u IV. stoljeću. On je u čast mučenicima Viktoru, Narboru i Feliksu, rimskim vojnicima podrijetlom iz Mauretanije, spjevao prigodnu himnu. Viktorove relikvije premještene su na zahtjev svetog Karla Boromejskog 1576. u crkvu redovnika olivetanaca u Milanu (San Vittore al Corpo). Sveti Viktor Maur zaštitnik je zatvorenika i prognanika te brojnih župa i crkava u Italiji, naročito u milanskoj nadbiskupiji. 

 

Svi datumi

  • Subota, 8. Svibanj 2021. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.