NaslovnaSvetac danaLipanjTijelovo, sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici, sveta Klotilda

Tijelovo, sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici, sveta Klotilda

Lipanj
Četvrtak, 3. Lipanj 2021. 00:00

tijelovo

Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomene na posljednju Kristovu večeru. Ta se svetkovina pojavila u XIII stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširila se u XIV stoljeću. Augustinska redovnica, sveta Julijana iz samostana kod Liégea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

tijelovo_3

Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavio je 1264. bulu, kojom je blagdan Euharistije proširio na cijelu Crkvu.

Puni naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, jedan od nas, s konkretnim tijelom, a u njegovim žilama teče ljudska krv. "U svemu jednak, osim u grijehu," kao što je rekao sveti Pavao.

Predragocjena Krv Isusova - svetište u Ludbregu

Na današnji se blagdan sjećamo kao je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. U Isusu je Bog svima nama dohvatljiv i blizak. Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, dakle sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pritom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se isto tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.

presveto_tijelo_isusovo_zupna_crkva_u_sopotu

Presveto Tijelo Isusovo - župna crkva u Sopotu

Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog, a kao čovjek da ima tijelo kao i mi. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi, to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno. Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša).

sveti_charles_lwanga_i_ugandski_mucenici

Sveti Charles Lwanga

Danas slavimo svetog Charlesa Lwangu i ostale ugandske mučenike koji su dali svoj život za Krista Spasitelja. Sjeme katoličke vjere u Ugandi (istočna Afrika) posijali su 1879. „bijeli očevi", svećenici iz francuske Družbe afričkih misionara. Između 1885. i 1887. u Ugandi su pogubljena 22 mučenika katoličke vjere i mnogi anglikanci. Njihova krv nije prolivena uzalud. Natopivši tlo Ugande, pogodovala je razvoju i širenju kršćanstva u toj zemlji, koju zbog njezinih prekrasnih jezera, planinskih lanaca i gornjeg dijela rijeke Nila nazivaju biserom Afrike. Charles (Carl, Karoli) Lwanga, pripadnik roda Ngabi u plemenu Muganda, rodio se 1860. vjerojatno u selu Birinzi (okrug Buddu), u Bugandi, južnom dijelu današnje Ugande. Služio je kao predstojnik paževa na dvoru kralja Mwange II. Kralj Mwanga bjesomučno je progonio kršćane, od kojih su mnogi bili službenici na njegovom dvoru. Nakon što je u listopadu 1885. Mwanga dao pogubiti anglikanskog biskupa Jamesa Hanningtona i njegove sljedbenike, upravitelj kraljevskog dvora Joseph Mukasa, zauzeti katolik, vjeroučitelj i osloboditelj robova, koji je pokušavao spriječiti njihovo smaknuće, i sam je osuđen na smrt i pogubljen 17. studenoga 1885.


Mukasine dužnosti preuzeo je Charles Lwanga, predstojnik kraljevih paževa, koji je s Mwangom bio u sukobu jer je štitio paževe od njegovih nasilničkih nasrtaja i seksualnih zlostavljanja. Lwanga, obraćenik od 1885., okupio je vjerne kršćane i kao vjeroučitelj 26. svibnja 1886. potajno krstio četvoricu katekumena. Zbog toga je zajedno s još 11 sljedbenika živ spaljen u Namugongu, na današnji dan, 3. lipnja 1886. Charlesa Lwangu i ostale ugandske mučenike blaženima je proglasio 1920. papa Benedikt XV., a svetima 1964. papa Pavao VI. Charles Lwanga zaštitnik je afričke mladeži, afričke Katoličke akcije, obraćenika, žrtava mučenja i zlostavljanja, te mnogih župa i crkava.

Sveta Klotilda

Sveta Klotilda (francuski Clotilde, latinski Chrodechildis de Burgundia), franačka kraljica, rođena je 474. ili 475. u Lyonu kao kći burgundskog kralja Hilperika (Chilpérica) II. Njezin otac barbarski je ubijen 493., zajedno sa suprugom i sinovima. Klotilda je preživjela taj stravičan pokolj, koji je počinio njezin stric Gondebaud (Gondovald), brat njezinog oca. Spasila se zbog svoje blagosti i ljupkosti, kojom je osvojila strica, pa joj je on dopustio živjeti na njegovom dvoru. Ubrzo se udala za Klodviga (Clovisa), franačkoga kralja, poganina.

Klotilda ga je uspjela obratiti na kršćansku vjeru, čemu je navodno pripomogla i njezina prijateljica, sveta Genoveva. S kraljem Klodvigom se, nakon velike pobjede nad Alemanima, 496. u Soissonsu (Pikardija), pokrstio i cijeli narod. Za vrijeme sukoba Klodvig je zadobio tešku ranu na koljenu koja nikako nije zarastala. Uz veliku Klotildinu požrtvovnost i usrdne molitve rana je ipak čudesno zacijelila.

Klotilda je imala tri sina, Chlodomera, Childeberta i Chlothara, i jednu kćer, Klotildu. Nakon Klodvigove smrti, 511., njezini sinovi godinama su se borili za prijestolje, a Klotilda se povukla u opatiju svetog Martina u Tours, gdje je posljednje 34 godine života uz molitvu i pokoru gradila crkve i samostane te vodila brigu o siromasima i bolesnicima. Preminula je na današnji dan, 3. lipnja 545., u Toursu, a pokopana u Parizu, u opatiji svete Genoveve, uz svojeg supruga. Proglašena je svetom ubrzo nakon smrti, oko 550. ili 560. Nakon njezine smrti za pomoć su joj se obraćale mnoge žene, osobito u bračnim krizama, a zazivaju je i bolesnici s ranama na nogama te hromi i kljasti nevoljnici. Pripisuju joj se mnoga čuda. Zaštitnica je udovica, kraljica, nevjesti, roditelja bolesne djece, usvojene i razočarane djece, prognanika, obitelji s mnogo djece te naselja, župa, crkava i kapela u Francuskoj i svijetu.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 3. Lipanj 2021. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.