NaslovnaSvetac danaSveta Justa i sveta Rufina, blaženi Hermann iz Reichenaua i sveta

Sveta Justa i sveta Rufina, blaženi Hermann iz Reichenaua i sveta Makrina

Srpanj
Četvrtak, 19. Srpanj 2018. 00:00 - 23:59

Današnje su svete zaštitnice mučenice, Sveta Justa i Sveta Rufina (Santa Justa y Santa Rufina). Rođene su u rimskom naselju Hispalisu (danas španjolski grad Sevilla) u III. stoljeću, Justa godine 268., a njezina mlađa sestra Rufina 270. Kćerke lončara, i same lončarice, nisu željele prodati svoju robu bogatom naručitelju kad su saznale da je namijenjena poganskim ritualima. U vrijeme Aurelijanovih progona a po naredbi gradskog prefekta Diogenianusa uhićene su 287. i strašno mučene.

sveta_justa

Sveta Justa

sveta_rufina

Sveta Rufina

Justino tijelo bačeno je u bunar, a Rufinino lavovima, koji ga nisu htjeli ni dotaknuti, pa joj je odrubljena glava. Pokopao ih je biskup Sabinus. Zaštitnice su lončara i grada Seville te sevillske katedrale, a osobito se štuju i u Zaragozi, Agostu (Valencia) i Toledu, gdje su sagrađene njihove crkve i kapele, okupljališta brojnih hodočasnika. Mnogi slavni španjolski slikari posvetili su svoja djela ovim sveticama, među njima Francisco Camilo, Francisco Goya, Bartolomé Esteban Murillo i Francisco de Zurbarán.

Blaženi Hermann iz Reichenaua

Blaženi Hermann von Reichenau (lat. Hermannus Contractus), poznat i kao Hermann Kljasti (Hermann der Lahme), njemački redovnik benediktinac, kroničar, znanstvenik, skladatelj, matematičar i pjesnik, rođen je 18. ožujka 1013. u naselju Saulgau (okrug Sigmaringen, Oberschwaben, Baden-Württemberg) kao sin grofa Wolfrada II. von Altshausena-Veringena i Hiltrude, koja je potjecala iz Burgundije. Bio je rođen kao bogalj pa su ga roditelji 1020. uputili na školovanje u benediktinski samostan Reichenau, na istoimenom otoku u Bodenskom jezeru (okrug Konstanz, Baden-Württemberg). Hermann je u vrijeme opata Berna (1008.-1048.) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. Studirao je teologiju, matematiku, astronomiju, glazbu, latinski, grčki i arapski jezik. Cijeli život bio je vezan uz stolicu-nosiljku. Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren, pa se uspješno bavio raznim znanostima i umijećima. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete, a 1043. zaređen je za svećenika. Napisao je „Ljetopis od osnutka grada do godine 1054.", koji je vrlo značajan izvor za njemačku povijest u doba careva Konrada II. i Henrika III. Ljetopis je nastavio pisati njegov učenik Berthold (do 1066.).

Berthold hvali Hermanna kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, mudrog i marljivog redovnika, koji je sam sebe uvijek smatrao grešnim čovjekom i ozbiljno se pripremao za smrt. Hermann je pisao pjesme svjetovne i crkvene tematike, životopise svetaca te rasprave iz matematike, glazbe i astronomije. Kad je pred kraj života oslijepio, posvetio se skladanju i pisanju antifona i himana. Od njega potječe molitva „Zdravo Kraljice" („Salve Regina") i antifona „Roditeljica Spasiteljeva" („Alma redemptoris mater"). Vrhunski poznavatelj glazbe, u svojim je traktatima pokušao usavršiti tadašnje notno pismo, a izrađivao je i glazbene i astronomske instrumente.

Iako nije mogao ni hodati ni normalno pisati, a jedva je i govorio, taj svestrani, genijalni čovjek ostavio je za sobom tako bogatu spisateljsku i znanstvenu ostavštinu da je nazvan „miraculum saeculi", „čudom stoljeća", a zbog marijanskih himana i „marijanskim naučiteljem". Njegova su najistaknutija djela „Osam glavnih poroka", „Povijest svete Afre", „O uporabi astrolaba" i „O mjerenju astrolabom". Radovi su mu objavljeni u „Sabranim djelima" („Opera omnia", 1882.). Preminuo je u samostanu Reichenau, 24. rujna 1054., a pokopan je u Altshausenu (okrug Ravensburg, Baden-Württemberg), na očevom imanju. Blaženim ga je 1863. proglasio papa Pio IX.

Sveta Makrina

Sveta Makrina (Macrina), redovnica, rođena je oko 325. u Cezareji Kapadocijskoj (danas Kayseri u središnjoj Anatoliji, Turska). Bila je najstarija od desetero djece dvoje svetaca iz Ponta, pravnika i retora Bazilija Starijeg i Emelije. Među Makrininom braćom ističu se sveti Bazilije Veliki (oko 330-379), biskup Cezareje, sveti Naukracije, pustinjak, sveti Grgur Nisenski (oko 335-oko 395), biskup Nise (Nyssa) i sveti Petar (oko 340-391), biskup Sebaste. Makrina, zvana Mlađa, jer je nosila ime očeve majke, također svetice, Makrine Starije, od najranije dobi proučavala je Sveto pismo, a bila je obdarena naročitom ljepotom. Imala je obilje prosaca, a otac je za nju odabrao najprikladnijeg. No, zaručnik je iznenada umro, a Makrina mu se zavjetovala na vjernost. Ostala je u kući i pomagala majci u brizi za braću i njihov odgoj, osobito jer je majka, nakon rođenja desetog djeteta, ostala udovica. Kad su njih dvije ostale same, nakon što su sva djeca zbrinuta, Makrina je nagovorila majku da se zajedno povuku u samoću Amasije (Amasya), na obali rijeke Iris, u današnjem sjevernom dijelu središnje Turske. Tamo su njih dvije utemeljile samostan. Nakon majčine smrti, Makrina je 373. postala poglavaricom samostana. Makrina je znatno utjecala na brata Bazilija koji je napustio svjetovni život i 356. postao monah, a 370. izabran za biskupa Cezareje. Posjetio je 376. sestru Makrinu u njezinom samostanu, a u susjednom samostanu zaredio za svećenika mlađeg brata Petra. O svetom Baziliju Velikom, koji je preminuo početkom 379, pišemo u prilogu od 2. siječnja.

Kad se Makrinin brat Grgur koji je 371. postao biskupom Nise, vratio 379. sa sabora u Antiohiji, posjetio je sestru, ali ju je pronašao na umoru. Imali su vremena samo za posljednji, duhovni razgovor. Makrina je nakon veličanstvene molitve upravljene Stvoritelju, preminula na današnji dan, 19. srpnja 380, u Amasiji. Tijelo joj je pokopano u crkvi Četrdeset mučenika u Sebasti (danas Sivas) u Kapadociji, gdje su već počivala tijela njezinih roditelja. Uz mjesnog biskupa, na Makrininom pogrebu bilo je nazočno veliko mnoštvo vjernika. O svetoj Makrini Mlađoj i njezinoj obitelji najviše možemo saznati iz rasprave njezinog brata Grgura Nisenskog, „O duši i uskrsnuću“, poznatoj i pod nazivom „Macriniae“. Svetu Makrinu Stariju (preminula je oko 340), njezinu baku, koja je znatno utjecala na unukin odgoj, Crkva slavi 14. siječnja.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 19. Srpanj 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.