NaslovnaSvetac danaSveti Leonard i sveti Pavao Carigradski

Sveti Leonard i sveti Pavao Carigradski

Studeni
Utorak, 6. Studeni 2018.

sveti_leonard

Danas slavimo omiljenog srednjoeuropskog sveca, pustinjaka i opata Leonarda iz Noblaca ili Limogesa. Rođen je kao sin plemićke obitelji u Galiji, za vrijeme cara Anastazija koji je vladao između 491. i 518. Njegovi roditelji bili su prisni prijatelji franačkoga kralja Klodviga, koji je malom Leonardu bio krsni kum. I Klodviga i Leonarda na kršćanstvo je 496. obratio sveti Remigije, biskup Reimsa. Kralj je Leonardu ponudio časti, među njima i biskupsko dostojanstvo, ali njemu nije bilo do slave, moći i ugleda. Zatražio je od kralja tek povlasticu oslobađanja zarobljenika i obilno ju koristio. Želio je živjeti prema Evanđelju i povukao se u šumsku samoću nedaleko Limogesa (pokrajina Limousin), gdje je okupio veliki broj sljedbenika. Njegovi pustinjački dani bili su ispunjeni molitvom i pokorom. Živio je od šumskih trava, plodova i izvorske vode, a mnoge putnike namjernike obratio je na kršćanstvo.

Jednog dana Leonardovu samoću prekinuo je kralj Klodvig koji se s velikom pratnjom nalazio u lovu. S kraljem je bila i kraljica Klotilda koju su baš tada nenadano spopali porođajni bolovi. Leonardova molitva i briga osigurali su kraljici sretan porod. Kralj je kao zahvalu dao Leonardu zemljište kraj izvora i sredstva da tamo sagradi opatiju Noblac i crkvu u čast Majke Božje. Pokraj te opatije razvilo se kasnije i naselje Saint-Léonard-de-Noblat (departman Haute-Vienne, zapadno-središnja Francuska). Preminuo je oko 559., a pripisana su mu brojna čudesa, među njima i oslobađanje iz sužanjstva slavnog križara Boemunda od Antiohije (1103.).

sveti_leonard_2

Prema legendi, zatvorenicima koji bi ga zazivali, pucali su okovi i lanci kojima su bili vezani. Zazivaju ga protiv provala i pljački, te kod stočnih bolesti, a zaštitnik je bačvara, kovača, zatvorenika, ratnih zarobljenika, rudara, kotlara, trgovaca mješovitom robom, povrćara, bravara, trudnica, rodilja, konja, mnogih naselja, a posvećeno mu je više od 600 župa, crkava i kapela diljem Europe i hrvatskih krajeva (Gradec Pokupski kod Pisarovine, Laduč kod Brdovca, Cernik, Vrhi Pregradski, Goričan u Međimurju, Pravutina kraj Žakanja, Donje Prilišće kod Netretića, Hrib kod Čabra, Vižintini Vrhi kod Oprtlja, Bajčići na Krku, Dragove na Dugom otoku). Glasovita je i prekrasna barokna župna crkva svetog Leonarda u Kotarima kod Samobora, omiljeno proštenište.

sveti_leonard_crkva_i_samostan_u_kotarima

Crkva svetog Leonarda sa samostanom u Kotarima kod Samobora

Sveti Pavao Carigradski

Sveti Pavao, carigradski nadbiskup i mučenik, poznat i kao Pavao Ispovijedalac ili Pavao Priznavalac, rođen je krajem III. stoljeća u Solunu. Sudjelovao je 325. na saboru u Niceji kao tajnik carigradskog biskupa Aleksandra, koji ga je i zaredio za svećenika. Kad je Aleksandar umro, izabran je 337. za nadbiskupa Carigrada. Zbog suprotstavljanja krivovjernom arijanstvu prognan je iste godine u Pont (danas sjeveroistočna Anatolija u Turskoj) i zamijenjen heretikom Euzebijem. Vratio se 338., ali arijanci su ga ponovo prognali, sada u njemački grad Trier. Kada se oko 340. vratio u Carigrad, car Konstancije II. dao ga je okovati i prognao ga 342. najprije u Singaru (Mezopotamija), a zatim u Emesu (danas Homs u zapadnoj Siriji). Tada je za nadbiskupa imenovao heretika Makedonija. Uporni i nepokolebljivi Pavao opet je osvanuo u Carigradu 344., a 351. je prognan u Kapadociju, u grad Kukuz (latinski Cucusus, danas turski grad Göksun). Kako bi spriječili njegov novi povratak, tamo su ga utamničili i izgladnili. Na kraju su ga 355. u Kukuzu i zadavili.

Sveti Pavao, mučenik za vjeru Kristovu, bliski prijatelj svetog Atanazija, nikada nije odustajao od povratka u svoju biskupiju i od djelovanja među svojim vjernicima. Nisu ga u tome pokolebale ni prijetnje zlotvora na vlasti, ali je većinu vremena kao nadbiskup proboravio u progonstvu. Sveti Atanazije kazao je za njega da "u svojem životu nije znao za ništa doli za trpljenje i progone". Relikvije svetog Pavla, carigradskog patrijarha i mučenika, prenesene su kasnije u Veneciju te napokon u naš grad Vodnjan (jugozapadna Istra), gdje počivaju kao dio zbirke relikvija u crkvi svetog Blaža. U toj jedinstvenoj zbirci nalazi se čak 370 relikvija kršćanskih svetaca i mučenika. Zbirku je u Vodnjan dopremio 1816. veronski slikar Gaetano Gresler (1765.-1839.), kako bi ju zaštitio od Napoleonovih postrojbi.

 

Svi datumi

  • Utorak, 6. Studeni 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.