NaslovnaSvetac danaSveti Anđeli čuvari i blaženi Jan Beyzym

Sveti Anđeli čuvari i blaženi Jan Beyzym

Listopad
Ponedjeljak, 2. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

sveti_andjeli_cuvari

Današnji blagdan posebno je drag svima onima koji se s radošću sjećaju zlatnih dana djetinjstva i uspavanki koje su im njihove mame i bake, očevi i djedovi, kazivali prije sna, a redovito bi završavale molitvicom Anđelu čuvaru. Anđeli su po židovsko-kršćanskom vjerovanju nadnaravna bestjelesna bića, savršenija od ljudi. Nalaze se uz Božje prijestolje i posreduju između Svevišnjeg i ljudi, koje po naredbi Božjoj čuvaju i čiji su „anđeli čuvari". U likovnoj umjetnosti ranog kršćanstva prikazuju se kao mladići s krilima odjeveni u tuniku, u gotici se često vide s glazbenim instrumentima, sa svijećnjacima i kadionicama. U ranoj renesansi pojavljuju se s djevojačkim licem, a u visokoj renesansi i baroku slični su amoretima i puttima. Sveti Ivan Damašćanin piše o njima: „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka". A to „Svjetlo bez početka" jest sam beskonačni Bog. Znanost o anđelima temelji se na Svetom pismu, a nalazimo ih i u Starom i u Novom zavjetu. Glavni svjedok njihovog postojanja, njihovog značaja i njihove službe anđela čuvara jest sam Krist Gospodin: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog« (Mt 18,10). Naš Anđeo čuvar može nam biti vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Svaka, baš svaka duša ima svoga Anđela čuvara.

sveti_andjeli_cuvari_ii

Na nama je hoćemo li taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i anđela čuvara. Na blagdan svetih anđela čuvara prisjetimo se i ovog svetopisamskog teksta: »Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim« (Iv 1,51). Veliki švicarski teolog Hans Urs von Balthasar napisao je: »Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu...« Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba »sa svojim anđelima« (Mt 5,31). Koliko li dokaza o stvarnosti i važnosti svetih anđela u samoj Božjoj objavi!

Svetkovina Anđela čuvara slavi se već od XVI. stoljeća, papa Pavao V. uvrstio ju je u službeni kalendar 1608., a papa Leon XIII. proglasio ju je 1883. blagdanom od naročitog značaja. Anđeli čuvari zaštitnici su mnogih naselja, škola, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu (spomenimo samo Los Angeles ili Kanjižu u Vojvodini) i Hrvatskoj (Savski Gaj u Novom Zagrebu, Zagreb-Bundek, Lun na Pagu).

Čestitamo imendan svim Anđelkama, Anđelama, Anđama i Anđelkima, a kao mali dar im poklanjamo omiljenu, starinsku pjesmicu o Anđelu čuvaru:

Anđele čuvaru, mili,

svojom snagom me zakrili.

Prema Božjem obećanju,

čuvaj mene noću, danju.

Osobito pak me brani

da mi dušu grijeh ne rani.

A kad s ovog svijeta pođem,

sretno da u nebo dođem.

Da se ondje s tobom mogu,

vječno klanjat dragom Bogu. Amen.

blazeni_jan_beyzim

Blaženi Jan Beyzym

Današnji slavljenik je i blaženi Jan Beyzym, poljski isusovac, misionar na Madagaskaru i apostol gubavaca. Rođen je 15. svibnja 1850. u naselju Beyzymy Wielkie (Wołyń, danas Ukrajina). Odgajan je u obiteljskom dvorcu, ali je obitelj 1863. zbog političkih previranja ostala bez imanja (spalili su ga Kozaci). Završio je gimnaziju u Kijevu i stupio 1872. u novicijat Družbe Isusove u Staroj Wieśi (danas Podkarpatsko vojdvodstvo). Studij teologije i filozofije završio je u Krakówu, gdje je 1881. zaređen za svećenika. Djelovao je kao profesor francuskog i ruskog jezika u isusovačkim odgojnim zavodima u Tarnopolu i Chyrówu (danas Ukrajina), a usput vodio brigu i o školskoj ambulanti. Već je 1879. zamolio svoje poglavare da mu dozvole rad s gubavcima. U dobi od 48 godina, s dopuštenjem poglavara, otputovao je 1898. kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, kako bi služio oboljelima od gube. Dogodilo se to zbog njegovog znanja francuskog jezika, jer je na Madagaskaru među gubavcima već djelovao jedan francuski isusovac. Isusovačkom generalu Luisu Martínu u Rimu pater Jan Beyzym je napisao: „Znam dobro što je guba i što mogu očekivati, ali toga se ne bojim, naprotiv, to me privlači." Započeo je svoju misiju među gubavcima u Ambahiwuraki, deset kilometara sjeverno od glavnog madagaskarskog grada Antananariva. Pater Jan je svoju misiju preporučio Mariji Čenstohovskoj i pisao na sve strane kako bi pribavio potrebna sredstva za svoj rad. Sve svoje snage, svoje sposobnosti i čitavo svoje srce darovao je svojim bolesnicima, gladnima, siromašnima i nevoljnima. Boravio je među njima danonoćno, a uvjeti u kojima je radio, bili su izuzetno teški. U najtežim trenucima pater Jan Beyzym nalazio je utjehu u molitvi i zagovoru Marijinom. Bio je čovjek ispred svoga vremena, prethodnik današnjeg, suvremenog načina liječenja oboljelih od gube.


Započeo je 1902., a darovima svojih sunarodnjaka, Poljaka iz domovine i inozemstva, kao i dobrih ljudi diljem svijeta, sagradio 1911. u Marani kod Fianarantsoe (regija Haute Matsiatra, jug središnjeg Madagaskara) bolnicu za 150 bolesnika. Tako je bolesnicima pružena potrebna njega i vraćena nada. Bolnica postoji i danas, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Čenstohovskoj. Otac Jan Beyzym je zapisao: „Domovina je tamo, gdje mogu čim više napraviti za Božju slavu i pomoći bližnjima. Nije važno gdje živiš, na ekvatoru ili južnom polu. Važno je samo da umreš u službi Božjoj kao član naše Družbe. Tu milost molim i za sebe i za našu provinciju." Uz rad s bolesnicima napisao je i poljsko-malgaški rječnik. Iscrpljen neprekidnim radom, pater Jan je preminuo na današnji dan, 2. listopada 1912., u Marani na Madagaskaru, na glasu svetosti. Blaženim ga je proglasio 18. kolovoza 2002. u Krakówu papa Ivan Pavao II. Njegove relikvije nalaze se u isusovačkoj bazilici Presvetog Srca Isusovog u Krakówu.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 2. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).