NaslovnaSvetac danaBlažena Djevica Marija od Krunice, blažena Chiara „Luce" Badano,

Blažena Djevica Marija od Krunice, blažena Chiara „Luce" Badano, sveti Srđ i Bah

Listopad
Subota, 7. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

blazena_djevica_marija_od_krunice

Današnji blagdan ima povijesnu pozadinu. U XVI. stoljeću Europa se našla pred velikom opasnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i ozbiljno zaprijetila kršćanskom Zapadu. Papa Pio V. pozvao je 1569. kršćanski svijet na molitvu svete krunice, kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima. Do odlučne pomorske bitke došlo je 7. listopada 1571., kada je mornarica Svete lige (ujedinjena papinska, španjolska, mletačka i genovska flota), pod zapovjedništvom Don Juana d'Austria, kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev, teško porazila tursku flotu. Zanimljivo je da se u mletačkoj mornarici spominju i galije s Krka, Cresa i Raba, te iz Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora. U spomen na veliku pobjedu, izborenu pod zaštitom Blažene Djevice Marije, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede.

blazena_djevica_marija_od_krunice2

Papa Grgur XIII. mijenja 1573. ime tog spomendana u blagdan svete Krunice, a papa Pavao VI. naziva ga 1969. blagdanom Gospe od Krunice. U hrvatskim krajevima zovu ga i blagdanom Kraljice svete Krunice, te blagdanom Gospe od svetog Ružarija ili Gospe Ružarice. Molitva krunice raširena je, stoljećima ukorijenjena i omiljena u katoličkom puku. Po nekim legendama njezini korijeni sežu do 1208. i Marijinog ukazanja svetom Dominiku. Ona je oblik pobožnosti i molitvenog razmišljanja, usmjerenog na Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. Teme razmišljanja zovu se "otajstva", jer se odnose na pojedine istine vjere i važne događaje iz Isusova života, koje poznajemo iz Svetog pisma.

blazena_djevica_marija_od_krunice_1

Razmatraju se najvažnija zbivanja iz Isusova života: od rođenja i djetinjstva (radosna otajstva, subotom i ponedjeljkom), preko javnog djelovanja (otajstva svjetla, četvrtkom) do muke i smrti (žalosna otajstva, utorkom i petkom) te ukrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga (slavna otajstva, srijedom i nedjeljom). Molitva krunice je vrlo jednostavna, preporučljiva i ugodna osobna molitva, koja smiruje i opušta. Izuzetno je prikladna za poticanje obiteljske ljubavi i sloge, te jačanje vjerničkog zajedništva u župama i molitvenim skupinama. 

Gospa od Ružarija - župna crkva u Drnišu

Gospa od Krunice zaštitnica je Sjedinjenih Američkih Država i Zapadne Virginije i posvećena su joj mnoga naselja, župe, crkve i kapele po cijelom svijetu i u hrvatskim krajevima (Zagreb-Borongaj, Malunje kod Jastrebarskog, Vođinci, Kuševac kod Đakova, Nova Gradiška, Cabuna kod Suhopolja, Remetinec kod Novog Marofa, Ličko Lešće kod Otočca, Čanak u općini Plitvička jezera, Trviž kod Pazina, Draguć kod Cerovlja, Valun na Cresu, Posedarje, Ražanac, Preko na Ugljanu, Diklo kod Zadra, Pridraga kod Novigrada, Briševo kod Poličnika, Drniš, Boraja kod Šibenika, Budimir kod Trilja, Velić kod Trilja, Seget, Kaštel Stari, Split-Lučac, Vrlika, Igrane kod Podgore, Metković, Lisac u Dubrovačkom primorju, Krepšić kod Brčkog, Sarajevo-Banjski Brijeg, samostan Kćeri Božje ljubavi, Kruševlje kod Sombora, Kevi kod Sente, Tornjoš kod Sente, Lok kod Titela, Budisava kod Novog Sada).

Kraljica svete Krunice - župna crkva u Cabuni

Pozivamo vas da zajedno sa svojim najdražima i najbližima izmolite danas krunicu u čast njezine Kraljice i kao zahvalu za sve milosti koje ste po zagovoru Kraljice svete Krunice dobili na dar od njezinog Sina!

Na portalu www.velecasnisudac.com kliknite na medaljon Blažene Djevice Marije i otvorit će se molitva "GOSPINA KRUNICA".

Blažena Chiara „Luce" Badano

Današnja zaštitnica je i blažena Chiara „Luce" Badano, članica Pokreta fokolara ili Djela Marijinog (Movimento dei focolari o Opera di Maria). Taj katolički laički pokret, nazvan po talijanskoj riječi "focolare" ("ognjište") osnovala je 1943. Chiara Lubich u Trentu, na sjeveru Italije. Danas fokolari djeluju u 182 zemlje, a u pokretu djeluje više od pet milijuna ljudi. Chiara je rođena 29. listopada 1971. u Sassellu (biskupija Aqui Terme, provincija Savona, Liguria) kao jedinica Ruggera Badana, vozača kamiona i Marije Terese Caviglia. Majka je ostavila posao da bi se brinula za Chiaru, čije je djetinjstvo prošlo bezbrižno i radosno. Chiara je bila ljubazna i sretna djevojčica koja je često pisala malom Isusu. Voljela je sport, plivala, igrala tenis, vozila bicikl i planinarila. Rado je pjevala i plesala, voljela more i snijeg. Na slikama iz djetinjstva posebno je privlačan njezin osmijeh i bistar pogled. Zbog školovanja u gimnaziji preselila je 1985. s obitelji u Savonu. Prijateljice se sjećaju da se voljela lijepo obući, srediti frizuru i diskretno našminkati. S fokolarima se susrela 1980. i s roditeljima je sudjelovala 1981. na Familyfestu u Rimu. Pridružila se skupinama najmlađih članica iz Albisole i Genove i postala „gen 3", pripadnica trećeg naraštaja fokolara, posvećenog brizi za djecu i starce. Od 1981. redovito se dopisivala s osnivačicom pokreta, Chiarom Lubich, koja joj je kasnije dala i nadimak, „Luce" („Svjetlo").


U ljeto 1988., jednog dana je igrajući tenis osjetila snažnu bol u ramenu. Isprva nije obraćala pažnju, ni ona ni liječnici. Kad su uslijedili stalni bolovi i padovi, 1989., detaljne pretrage pokazale su da se radi o zloćudnom tumoru, osteosarkomu, jednom od najtežih i najbolnijih oblika raka. Chiara je prihvatila vijest hrabro: „Uspjet ću, mlada sam." Sve liječničke zahvate i boravak u torinskoj bolnici, bolne operacije, kemoterapiju i zračenje, podnosila je hrabro, a liječnik Antonio Delogu pamti: „Svojim osmijehom, svojim velikim svijetlim očima pokazivala je da nema smrti, da postoji samo život." Zbog kemoterapije gubila je kosu, do koje joj je bilo jako stalo, a pri svakom otpalom pramenu kose, ponavljala je: „Za tebe, Isuse". Chiara Luce („Jasna Svjetlana") je nakon jednog neugodnog operativnog zahvata izjavila: „Kad mi je bilo najteže, došla je jedna prekrasna gospođa s blistavim osmijehom, približila se, uhvatila me za ruku i ohrabrila me. Najednom je nestala, ali mene je preplavila ogromna radost i uzmaknuo svaki strah." Kad je noge više nisu služile, rekla je: „Da moram birati između hodanja ili odlaska u raj, izabrala bih raj." Odbila je morfij i kod nesnosnih bolova: „Uzima mi bistrinu, a ja mogu Isusu darovati samo bol jer još malo želim s njim dijeliti križ." Prijatelji iz fokolarskog pokreta svjedoče: „U početku smo mislili da ju moramo posjećivati u bolnici kako bi ju ohrabrili, ali smo uskoro shvatili da mi trebamo nju. Privlačila nas je poput magneta." Svu svoju ušteđevinu poklonila je za misije u Beninu. U torinskog bolnici Molinette posjetio ju je kardinal Giovanni Saldarini i upitao ju: „Iz tvojih očiju sjaji predivno svjetlo. Odakle dolazi?" Odgovorila je: „Nastojim jako voljeti Isusa." Često je imala vizije raja. Govorila je: „Više ne molim Isusa da dođe po mene i vodi me u raj, ne želim da stekne dojam kako više ne želim trpjeti". Posljednje mjesece života provela je u svojem domu, u Sassellu. Birala je haljinu, glazbu, cvijeće, pjesme i čitanja za svoj sprovod. „Ne želim da ljudi na mojem sprovodu plaču, želim da pjevaju iz svega srca." Tješila je neprestano mamu. „Kad ti bude najteže, mama, moraš ponavljati: Sada Chiara Luce gleda Isusa". Njezine posljednje riječi, upućene majci bile su: „Ciao, mamma! Budi sretna, jer ja jesam." Preminula je u nazočnosti roditelja u svojem Sassellu, na današnji dan, 7. listopada 1990. Na njezinom sprovodu bilo je dvije tisuće osoba, a gradonačelnik Sassella proglasio je neradni dan. Glas o Chiarinoj svetosti i čudima po njezinom zagovoru širio se polako, ali sigurno. Papa Benedikt XVI. proglasio ju se službenicom Božjom 2008., a blaženom 25. rujna 2010. godine.

Sveti Srđ i Bah

Sveti Srđ (Sergius, Sergio) i Bah (Bacchus, Bacco, Bako), rimski vojnici i mučenici, živjeli su i djelovali u III. i IV. stoljeću. Prema legendi bili su časnici graničnih postrojbi Rimskog carstva i osobni stražari rimskog cara Galerija (vladao je od 305. do 311.). Potajno su bili kršćani, a kad se to doznalo, izloženi su pogrdama i mučenjima. Obukli su ih u ženske haljine i vodili ih uz pogrde gradskim ulicama. Poslali su ih zatim u Siriju, Antiohu, vojnom zapovjedniku grada Barbalisa, negdašnjem Srđevom prijatelju. Antioh ih je pokušao odvratiti od kršćanstva, ali nije uspio. Bah je u Barbalisu (Barbalissosu), gradu u rimskoj pokrajini Euphratensis, do smrti prebijen volovskim žilama.

Srđa su obuvenog u cipele sa čavlima odveli do Resafe, grada u istoj pokrajini, gdje su mu mačem odrubili glavu. Njegova mučenička smrt popraćena je mnogim čudesima. Smatra se da su obojica oko 310. pokopani u Resafi, koja je oko 425. po svetom Srđu (Sergiju) dobila ime Sergiopolis i postala velikim hodočasničkim odredištem. Ostaci toga grada nalaze se danas jugozapadno od sirijskog grada Al-Raqqaha, na sjevernoj obali rijeke Eufrata.

Sveti Srđ i Bah - crkva u Pridvorju

Sveti Srđ i Bah postali su od V. stoljeća omiljeni sveci diljem Sredozemlja i njima u čast podignute su mnoge crkve, pored ostalog u Carigradu i Rimu, a postali su i zaštitnici našeg Dubrovnika. I dubrovačko brdo Srđ vjerojatno je dobilo ime po svetom Srđu i crkvi svetog Srđa, koja se prvi put spominje 1284. godine. Sveti Srđ i Bah i danas su drugotni zaštitnici grada Dubrovnika i dubrovačke biskupije. Posvećena im je i župna crkva u Pridvorju (općina Konavle), pod padinama planine Sniježnice. Zaštitnici su i arapskih kršćana, Sirije, vojnika i pustinjskih nomada.

 

Svi datumi

  • Subota, 7. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).