NaslovnaSvetac danaSveti Luka i sveti Justus iz Beauvaisa

Sveti Luka i sveti Justus iz Beauvaisa

Listopad
Srijeda, 18. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

sveti_luka

Danas s radošću slavimo svetog Luku evanđelista. Rodio se u Antiohiji (rimska pokrajina Sirija, danas Antakya, južna Turska) oko 10. godine. Podrijetlom Grk, iz poganske obitelji, zanimanjem liječnik, jedan je od prvih obraćenika na kršćanstvo. Bio je bliski suradnik, pratilac i učenik apostola Pavla, kojeg je susreo u Troadi (poluotok Biga, danas sjeverozapadna Anatolija u Turskoj), zajedno s njim je putovao i posvuda širio radosnu vijest, doživio mnoge opasnosti, među njima i brodolom. Pratio je svetog Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen putni dnevnik.

sveti_luka_2

S apostolom naroda bio je i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: "Jedini je Luka sa mnom" (2 Tim 4, 11). Pisac je Evanđelja po Luki, zasnovanog na Pavlovom učenju i pisanju, na razgovorima s prvim kršćanima (među njima sa svetim Jakovom) i na vlastitim iskustvima. On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako: "Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio" (Lk 1, 1-4).

Luka je marijanski i ženski evanđelist, izvjestitelj o Gabrijelovom navještenju i pohodu Elizabeti, on je Mariji njezinim Magnificatom podigao najljepši mogući spomenik, on je nježni kroničar Kristovog rođenja, on je onaj koji pokazuje djetešce u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost. Lukin Isus je milosrdni i ljubazni Spasitelj, koji se milostivo zauzima za ljude siromahe, za grešnike i za sve bijednike na svijetu. Majstor prispodoba, jednako je umješan u opisima silaska Riječi na zemlju, kao i njezinog uzašašća na nebo i povratka Očevu prijestolju.

Sveti Luka - župna crkva u Zagrebu (Travno)

Najplodniji autor Novog zavjeta, u Djelima apostolskim, također izvorno pisanima grčkim koine-jezikom, opisao je povijest rane Crkve: božansko Spasiteljevo uzašašće na nebo, silazak Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika, kamenovanje Stjepana, obraćenje Pavla, njegov poziv i njegov prijelaz od slova k duhu, njegove tamnice, udarce, bičeve, razne zamke što su mu ih postavili pogani, njegovo putovanje iz Jeruzalema u Rim, njegove napore na moru, njegove patnje, pogibelji, stradanje, brodolome. Luka nije samo očevidac svega toga već i istinski sudionik. Prema legendama, propovijedao je u Dalmaciji, Italiji i Galiji, a po povratku na Istok podnio je mučeničku smrt u Beociji (Grčka) oko godine 90. (po nekima u 74. godini života, po nekima u 84.).

Sveti luka - župna crkva u Kalinovcu

Legenda govori o njemu i kao slikaru, a bizantska srednjovjekovna ikonografija smatrala ga je autorom prototipova Krista i Bogorodice. Obično se prikazuje s volom ili s krilatim teletom. Zaštitnik je liječnika, kirurga, slikara, kipara, umjetnika, bilježnika, neženja, knjigoveža, pivara, mesara, staklara, zlatara, čipkara, te brojnih naselja, biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Travno, Lipovac kod Nijemaca, Osijek-Josipovac, Lukač, Kalinovac, Novska, Rukavac kod Matulja, Rijeka-Sveta Katarina, Kolan na Pagu, Ždrelac na Pašmanu, Škabrnja, Otok, Podbablje, Dubrava kod Omiša, Kučiće kod Omiša, Trnbusi kod Omiša, Štikovo kod Vrlike, Kaštel Sućurac, Split-Kocunar, Kučine kod Solina, Poljica kod Marine, Jajce-franjevački samostan, Sarajevo-Novi Grad, Mostar-Ilići).

Sveti Justus iz Beauvaisa

Sveti Justus (Juste, Giusto, Justo), francuski mučenik iz III. stoljeća, rođen je 278. u Auxerreu (departman Yonne, Bourgogne). Legende o njegovom životu često se miješaju s legendama o drugim svecima, posebno s legendom o svetom Justinu iz Pariza. Prema predaji, devetogodišnji Justus, sin Justina i Felicissime, putovao je u Amiens (Pikardija) s ocem koji je u tom gradu želio svojeg brata Justiniana otkupiti iz ropstva. To mu je uspjelo, ali netko je o tom činu dojavio rimskom namjesniku Rictiovarusu, zloglasnom progonitelju kršćana. Događalo se to u vrijeme Dioklecijanovih progona. Vojnici su krenuli u potjeru za Justusom, njegovim ocem i stricem. Stigli su ih kod grada Beauvaisa (departman Oise, Pikardija). Dvojica odraslih uspjeli su se sakriti u jednoj špilji, ali Justus je uhvaćen. Upitali su ga o njegovoj vjeri, a on je izjavio da je kršćanin. Nije htio odati očevo i stričevo sklonište pa su mu odrubili glavu. Dogodilo se to 287. godine.


Legenda govori da je dječak zatim rukama podigao odrezanu glavu i uspravio se pred ustrašenim vojnicima koji su pobjegli glavom bez obzira. Otac i stric pokopali su Justusovo tijelo, a glavu odnijeli dječakovoj majci. Prema pučkim predajama bezglavi dječak nastavio je propovijedati evanđelje i obraćati pogane. Po njemu je nazvano naselje Saint-Just-en-Chaussée u Pikardiji, smješteno između Beauvaisa i Senlisa, na mjestu Justusove smrti. Relikvije svetog Justusa počivaju u pariškoj katedrali i u nizozemskom gradu Zutphenu (Gelderland), a štuju ga naročito u Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj i Engleskoj.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 18. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).