NaslovnaSvetac danaProsinacSveti Petar Fourier, sveta Valerija iz Limogesa i blažena Leonella

Sveti Petar Fourier, sveta Valerija iz Limogesa i blažena Leonella Sgorbati

Prosinac
Četvrtak, 9. Prosinac 2021.

sveti_petar_fourier

Današnji sveti zaštitnik je Petar (Pierre) Fourier, francuski svećenik i osnivač Družbe sestara Naše Gospe. Rodio se 30. studenoga 1565. u gradiću Mirecourtu (francuska pokrajina Lorraine). Sin trgovca suknom, od djetinjstva je iskazivao dobrotu, blagost i susretljivost. U 15. godini pošao je na učilište u Pont-à-Mouson, koje su vodili isusovci. Školu je završio s odličnim uspjehom, ali je od mladosti živio pokornički, uzdržavao se od hrane i sna, bičevao se i nosio pokornički pojas. S 20 godina stupio je u opatiju Chamousey i pridružio se regularnim kanonicima svetog Augustina. Krajem 1586. položio je zavjete a 1589. zaređen je za svećenika. Vratio se u Pont-à-Mouson, gdje je studirao teologiju, građansko i crkveno pravo.

Znao je napamet „Teološku sumu" svetog Tome Akvinskog. Poslan je 1597. za župnika u Mattaincourt (departman Vosges, sjeveroistočna Francuska), kraj poznat po korupciji i širenju krivovjerja. U tom kraju postao je slavan kao „Otac iz Mattaincourta" ili „Dobri otac" („Le Bon Père de Mattaincourt"), propovjednik koji se koristi dijalogom, obnovitelj duhovnog života, osnivač dobrotvornih bratovština i banke za siromašne. Staložen, promišljen i razborit redovnik i svećenik, prorok i dobročinitelj, u suradnji s lijepom i mladom djevojkom, kasnijom blaženicom, Alix Le Clerc, osnovao je 1597. Kongregaciju sestara Naše Gospe-Kanonikinje svetog Augustina, redovničku družbu koja se posvetila besplatnoj naobrazbi siromašnih djevojaka. Katolike koji su prešli na kalvinizam vratio je natrag u krilo Majke Crkve. Nakon upornog rada uspio je ostvariti naredbu biskupa iz Toula i reformirati svoje lorenske regularne kanonike, koji su 1629. osnovali Družbu Našeg Spasitelja. Cijela Lorena postala je njegovom župom a po savjete i utjehu dolazili su mu i plemići i seljaci.

sveti_petar_fourier_2

Kad je 1630. izbio sukob između Francuske i Austrije, obilazio je ratom poharanu zemlju, vjernike i samostane. Redovnice Naše Gospe i regularni kanonici bili su zajedno s narodom izloženi gladi, kužnim bolestima i razbojništvu. Vezan uz lorenske vladare, nije želio položiti prisegu francuskom kralju Louisu XIII., te je s redovnicama iz Mirecourta krenuo u izbjeglištvo i sklonio se 1636. u utvrđeni grad Gray (Franche-Comté). Tamo je ubrzo počela harati kuga, a on je boravio u uskoj sobici, pohađao bolesnike i tješio mnoštvo naroda, koje ga je željelo vidjeti i smatralo ga živim svecem. Preminuo je u Grayu na današnji dan, 9. prosinca 1640. U proljeće 1641. pokopan je u župnoj crkvi svoga voljenoga Mattaincourta. Nad njegovim grobom diže se danas prekrasna bazilika. Blaženim ga je 1730. proglasio papa Benedikt XIII., a svetim 1897. papa Leon XIII. Njegova Družba sestara Naše Gospe uspješno djeluje i u hrvatskim krajevima. Nastala je 1930. u Subotici, a danas je raspoređena u 11 zajednica te ima tri zajednice u Zagrebu, dvije u Subotici, a po jednu u Osijeku, Gunji, Živogošću, Taborskom, Davoru i Bjelovaru.

Sveta Valerija iz Limogesa

Sveta Valerija (francuski Valérie, latinski Valeria), mučenica iz III. stoljeća, rođena u Limogesu (departman Haute-Vienne, Limousin), bila je obraćenica, duhovna sljedbenica svetog Marcijala (Martiala), biskupa Limogesa, apostola Galije. O Valerijinom životu kruže brojne, često prijeporne legende. Sveti Marcijal ju je i pokrstio, kao i njezinu majku Suzanu. Bila je prisiljena na dogovorene zaruke s vojvodom Étienneom od Guyenne (Akvitanije), iako je svoj život željela posvetiti Kristu Gospodinu. Njezin zaručnik nije u to povjerovao nego je smatrao da Valerija ima ljubavnika pa joj je odsjekao glavu. Dogodilo se to u Limogesu, u središnjoj Francuskoj.

Mučenica je svoju odsječenu glavu uzela u ruke i u pratnji anđela čuvara odnijela je svojem učitelju, svetom Marcijalu, koji je upravo služio misu. Na tom mjestu je prema legendi sagrađena kapela svete Valerije, dio katedrale u Limogesu. Po nekim predajama, Valerijin zaručnik, vojvoda Étienne, plačući je došao pred svetog Marcijala, pokajao se i nakon stroge pokore se pokrstio. Valerijine relikvije nalaze se uz Marcijalove relikvije u crkvi Saint-Michel-des-Lions u Limogesu. Sveta Valerija osobito se časti u gradovima Limogesu i Chambon-sur-Voueize,  te u cijeloj pokrajini Limousin.

Sretan imendan čestitamo svim našim Valerijama!

Blažena Leonella Sgorbati

Blažena Leonella Sgorbati, talijanska redovnica i mučenica, misionarka u Keniji i Somaliji, rođena je 9. prosinca 1940. u Gazzoli (provincija Piacenza, Emilia-Romagna) kao Rosa Maria Sgorbati, najmlađe od troje djece Carla Sgorbatija i Giovannine Terese Vigilini. Obitelj se 9. listopada 1950. zbog očevog posla preselila u Sesto San Giovanni kraj Milana, ali on je već 16. srpnja 1951. nažalost umro. U zajednicu Misionarki Gospe Utješiteljice (Missionarie della Consolata) ušla je 5. svibnja 1963. u Sanfrèu (provincija Cuneo, Pijemont) i uzela redovničko ime Leonella. U Engleskoj je pohađala školu za medicinske sestre od 1966. do 1968, a 1970. poslana je kao misionarka u Keniju (istočna Afrika). Vječne zavjete položila je 1972. Radila je od 1970. do 1983. u bolnicama Mathari u Nyeriju i Nazareth u Kiambuu, a od 1983. podučavala medicinske sestre u bolnici Nkubu u Meruu. Od 1993. do 1999. obnašala je službu provincijske poglavarice u Keniji. U Mogadiš, glavni grad Somalije, zemlje u istočnoj Africi, stigla je 2001. Tamo je radila s djecom i organizirala izgradnju škole za medicinske sestre i primalje, u kojoj je od 2002. bila ravnateljica. Mnoga svjedočanstva govore o velikom poštovanju koje su joj zbog njezine dobrote i predanog služenja iskazivali domaći ljudi. Karitativno i odgojno djelovanje sestre Leonelle u Somaliji, ali i u Keniji, gdje je započela svoje misijsko služenje u Africi, bilo je vrlo zahtjevno. Sve je radila s velikom vedrinom i osmijehom, o čemu svjedoče mnogi koji su je poznavali. Osmijeh je bio njezina posjetnica. Jednom su sestru Leonellu upitali: „Zašto se cijelo vrijeme smiješ, čak i ljudima koje ne poznaješ?“ Odgovorila je: „Oni koji me gledaju, također će se smijati pa će biti malo sretniji.“

Sestru Leonellu okrutno su 17. rujna 2006. ubili islamski ekstremisti na ulici, u blizini pedijatrijske bolnice u Mogadišu. Pogodili su je sa 4 metka u leđa dok je prelazila ulicu. Dogodilo se to nakon provale nasilja koje je izbilo poslije govora pape Benedikta XVI. u njemačkom gradu Regensburgu, u kojem je citirao jedan bizantski tekst, star 600 godina, kritičan prema islamu. Kad je Leonella napadnuta, pokušao ju je zaštititi njezin čuvar i vozač, musliman Mohamed Osman Mahamud, otac četvero djece, ali nije uspio te su napadači ubili i njega. On je preminuo na licu mjesta, a ona je prevezena u bolnicu, gdje je preminula od zadobivenih ozljeda. Posljednje Leonelline riječi bile su: „Opraštam! Opraštam!“ Riječ oprost zapravo je pečat njezinog mučeništva i ta je riječ postala simbolom njezinog misionarskog života. U toj riječi je nalazila snagu u trenucima straha, u zemlji koja je bila razorena desetogodišnjim građanskim ratom, pogođena glađu, razbojništvom i religijskim fundamentalizmom. Uhićena su dvojica sumnjivaca, ali istraga nije polučila nikakav rezultat. Mučenica je pokopana u Nairobiju, glavnom gradu Kenije, gdje je djelovala više od trideset godina. Blaženom ju je proglasio papa Franjo 26. svibnja 2018, a svečanost beatifikacije održana je u Piacenzi. Zaštitnica je bolničarki i misionara.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 9. Prosinac 2021.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.