NaslovnaSvetac danaProsinacLoretska Gospa, sveti Miltijad i blaženi Anton Durković

Loretska Gospa, sveti Miltijad i blaženi Anton Durković

Prosinac
Petak, 10. Prosinac 2021.

loretska_gospa

Svaki marijanski blagdan ispunjava naša srca radošću i toplinom, svaki Marijin spomendan predstavlja sjajni dragulj u kruni naše Kraljice i Majke. Takav je i današnji blagdan Loretske Gospe. Među velika marijanska svetišta spada i ono u talijanskom gradiću Loretu (provincija Ancona, Marche). Loretsko svetište godišnje posjećuje više od milijun hodočasnika, a pohađali su ga i mnogi sveci i pape. Papa Ivan XXIII. pošao je tjedan dana prije početka II. vatikanskog sabora u Loreto isprositi blagoslov za uspješan rad toga povijesnog sabora.

U pobožnom vjerničkom puku postoji predaja kako su nazaretsku kućicu Svete Obitelji, u kojoj se Marija rodila, odrasla i primila anđelovo navještenje i u kojoj je Isus proveo djetinjstvo, anđeli prenijeli 10. svibnja 1291. na naš Trsat, gdje se i danas nalazi glasovito proštenište Majke Božje od Milosti. Anđeli su tri godine kasnije, na današnji dan, 10. prosinca 1294., prenijeli svetu kućicu preko Jadrana u šume blizu Recanatija (Marche), a 1295. premještena je na današnje mjesto na brijegu. Tamo je sagrađena bazilika i razvilo se veliko marijansko svetište, u kojem su se proteklih stoljeća dogodila mnoga čudesna ozdravljenja i obraćenja. Mjesto je prema predaji dobilo ime ili po lovorovim šumama ili po vlasnici zemljišta Laureti.

loretska_gospa_2

Mnogi osporavaju autentičnost nazaretske kućice i legende vezane uz nju. Od legende i predaje ipak je važnija činjenica da loretsko i trsatsko svetište i danas privlače mnoštvo vjernika i pružaju im obilje nade, radosti i ljubavi. U loretskom svetištu nastale su i glasovite Lauretanske litanije. Papa Benedikt XV. proglasio je 1920. Loretsku Gospu zaštitnicom zrakoplovaca, a štuju je piloti, zrakoplovne posade, zračne snage, letači, graditelji i konstruktori.

loretska_gospa_zupna_crkva_u_arbanasima

Loretska Gospa - župna crkva u Arbanasima

Zaštitnica je mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela širom svijeta i hrvatskih krajeva (Zadar-Arbanasi, Primošten, Kuna kod Orebića na Pelješcu, Gornja Obreška kod Kloštar Ivanića, Sveti Juraj na Bregu u Međimurju).

sveti_miltijad

Sveti Miltijad

Sveti Miltijad (Miltiades ili Melchiades, talijanski Milziade ili Melchiade), rodom iz Afrike, po nekima berberskog podrijetla, bio je rimski papa od 2. srpnja 311. do 314. Za njegove vladavine Konstantin Veliki pobijedio je 28. listopada 312. svoga suparnika cara Maksencija kod Milvijskog mosta, na rijeci Tiberu. Konstantin I., tada tetrarh Zapada i njegov suvladar, Licinije, tetrarh istoka, proglasili su u veljači 313. glasoviti Milanski edikt kojim je kršćanima dana sloboda i službeno je označen kraj vjerskih progona u Rimskom Carstvu. Tako je za kršćane završilo krvavo, mučeničko razdoblje, što je trajalo gotovo dva i pol stoljeća.

Crkva je napokon dobila mir pa je sveti Augustin papu Miltijada, kojeg je izuzetno cijenio, nazvao „pravim sinom Kristova mira". Car Konstantin darovao je tada Crkvi Lateransku palaču i ona je postala papina rezidencija i sjedište središnje administracije Katoličke crkve. U toj palači papa Miltijad održao je sinodu, na kojoj je sudjelovalo 15 italskih i 3 galska biskupa. Sinoda je započela s radom 2. listopada 313. Raspravljalo se se o sporu koji je nastao u afričkoj Crkvi, čija je žrtva bio Cecilijan, biskup Kartage. Cecilijan je na sinodi proglašen nedužnim i zakonitim pastirom kartaške Crkve, a njegov protivnik Donat izbačen je iz crkvene zajednice. Neki izvori papu Miltijada smatraju mučenikom jer je prije Konstantinovog edikta podnosio mnoge žrtve za Crkvu Kristovu. Preminuo je 10. siječnja 314. u Rimu, a pokopan je u Kalistovim katakombama (Via Appia).

Blaženi Anton Durković

Blaženi Anton Durković (Durkowitsch, Durcovici), rumunjski biskup i mučenik hrvatskog i austrijskog podrijetla, rođen je 17. svibnja 1888. u Bad Deutsch-Altenburgu (Donja Austrija) kao mlađi sin Hrvata Franza Durkovića (1858-1893), nadničara u kamenolomu i Austrijanke Marije Mittermeier. Ostao je rano bez oca (umro je kao žrtva akutne tuberkuloze, od koje je obolio ratujući u Bosni, 1878). Antonova majka Maria, pralja i švelja, morala je 1895. emigrirati s dvojicom malih sinova, Franzom i Antonom, u rumunjski grad Iași (Moldavija, sjeveroistočna Rumunjska), gdje se zaposlila u gostionici svoje tetke. Od malih nogu Anton je bio pobožan i težio duhovnom zvanju. Izvanredan učenik i student, školovao se uspješno u Iașiju, Ploieștiju, Bukureštu i Rimu. Od 1898. boravio je u sjemeništu svetog Josipa u Bukureštu, a od 1906. do 1911. studirao na papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu. Za svećenika je zaređen 24. rujna 1910. u Rimu.

Predavao je u bukureštanskom sjemeništu i djelovao kao župnik u Tulcei (Dobrudža). Kao austrijski državljanin, uhićen je od rumunjskih vlasti u vrijeme I. svjetskog rata. Bio je rektor bukureštanskog sjemeništa od 1924. do 1948. Postao je biskup Iașija 30. listopada 1947. Komunistički zlotvori uhitli su ga 26. lipnja 1949. Slali su ga iz zatvora u zatvor, mučili ga, zlostavljali, izgladnjivali i ostavljali ga bez odjeće za zimskog vremena. Preminuo je na današnji dan, 10. prosinca 1951, u zatvoru grada Sighetu Marmației (županija Maramureș, sjeverozapadna Rumunjska). Pokopan je u neobilježenom grobu, a većina dolumentacije o njegovom utamničenju je uništena. Blaženim ga je proglasio papa Franjo 17. svibnja 2014. Zaštitnik je biskupije Iași. Iako prilično nepoznat u našoj javnosti, blaženi Anton Durković svojim hrvatskim podrijetlom postao je dio nama drage “Svete Hrvatske”, obitelji hrvatskih svetaca, blaženika i mučenika.

 

Svi datumi

  • Petak, 10. Prosinac 2021.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.