NaslovnaSvetac danaSveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, sveti Makarije

Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, sveti Makarije Aleksandrijski

Siječanj
Srijeda, 2. Siječanj 2019.

Danas slavimo dvojicu svetih zaštitnika, Bazilija Velikog i Grgura Nazijanskog, koji su i za života bili nerazdvojni. 

sveti_bazilije_veliki

Sveti Bazilije Veliki

Sveti Bazilije Veliki (Bazilije iz Cezareje ili Vasilije Veliki), biskup i crkveni naučitelj, rodio se kao sin uglednoga retora oko 330. u Cezareji (Kapadocija) i uz svojeg prijatelja Grgura Nazijanskog i svojeg brata Grgura Nisenskog pripada trojici velikih crkvenih otaca iz Kapadocije (Mala Azija, danas središnja Turska). Njegovi baka, djed, tri brata i sestra također se štuju kao sveci. Školovao se u Cezareji, Carigradu i Ateni. Sjajan govornik, najprije je podučavao retoriku, a nakon krštenja, godine 356., posvetio se asketskom životu. Prodao je sve što je imao, novac razdijelio i postao svećenik i redovnik-pustinjak.

sveti_bazilije_veliki_2

Od 370. biskup Cezareje, reformirao je liturgiju, pomagao siromasima, borio se protiv arijanizma i apolinarizma. Pisao je egzegetska, dogmatsko-polemička i asketska djela, a najpoznatija su mu pravila redovničkog života, kojima je utemeljio organizirano istočnjačko monaštvo. Osnovao je red bazilijanaca koji u samostanu žive zajedno i proučavaju Sveto pismo. Uredio je i liturgiju Istočne crkve. Za kasniji razvoj europske književne tradicije posebno je važno njegovo djelo „Govor mladićima o tome kako im može koristiti helenska književnost", u kojem Bazilije smatra da je i kršćanima potrebna tradicionalna književna naobrazba. Napisao je i brojna značajna retorička djela, od kojih se ističe devet „Propovijedi o stvaranju svijeta u šest dana". Jedan je od najvećih crkvenih autoriteta i najštovanijih svetaca Istoka, a svojim književnim radom pridonio je da se u kršćanstvu očuva helenska kultura. Preminuo je 1. siječnja 379. u Cezareji. Zaštitnik je Rusije, reformatora, redovnika, odgojitelja, egzorcista i upravnika bolnica.

sveti_grgur _nazijanski

Grgur Nazijanski

Drugi današnji zaštitnik, sveti Grgur Nazijanski, zvan i Bogoslov, crkveni naučitelj, rodio se oko 329. u Arijanzu, selu nedaleko Nazijanza (jugozapadna Kapadocija), kao sin tamošnjeg biskupa. Učio je retoriku u Cezareji, Aleksandriji i u Ateni, gdje je studirao zajedno sa svojim zemljakom Bazilijem i Julijanom Apostatom. Učitelj govorništva, po povratku u domovinu, 361., krstio se, zaredio i pridružio se prijatelju Baziliju u pustinjačkom samostanu. Od 372. bio je biskup u Sasimi (Kapadocija), od 374., nakon očeve smrti, upravljao je biskupijom u Nazijanzu, ali se uskoro povukao u samostan. Jedan od najvažnijih teologa na općem saboru u Carigradu i u protuarijanskim borbama, izabran je 380. za carigradskog patrijarha. Tada je nastalo i njegovo najpoznatije djelo, pet „Govora", u kojima je branio pravovjerni nauk o Svetom Trojstvu.

sveti_grgur_nazijanski_2

Uskoro se zahvalio, vratio se u Nazijanz i u samoći se bavio književnim radom. Glasovit je po svojim stilistički dotjeranim govorima teološkog sadržaja, prožetim smjelim slikama i neočekivanim obratima (sačuvano ih je 45). Bizantinci su ga prozvali kršćanskim Demostenom. Pisao je pjesme i epigrame, a očuvano je oko 400 njegovih pjesama i zbirka od 243 pisma, malih stilističkih remek-djela. Utemeljitelj bizantske lirike, posebno je uspješan kao autor autobiografskih pjesama („O svome životu") i lirskih himni. Znatno je utjecao i na teološko-filozofsku misao na Zapadu. Preminuo je 25. siječnja 389. u rodnom Arijanzu.

Sveti Makarije Aleksandrijski

Sveti Makarije Aleksandrijski ili Mlađi, egipatski pustinjak, rođen je oko godine 300. u Aleksandriji. Bio je glasoviti pekar i uspješni trgovac voćem, slatkišima i kolačima. Odrastao je u poganskoj obitelji, obratio se na kršćanstvo, napustio svoje poslove, u najboljoj muževnoj dobi ostavio sve svjetske užitke i godine 335. otišao u pustinju. Nastanio se kao monah i pustinjak u Tebaidi (Gornji Egipat). Neko vrijeme živio je u blizini svetog Antuna opata i sprijateljio se s njim. Proživio je 65 godina u siromaštvu i samozataji, a svoje dane provodio u radu, molitvi i strogom postu. U blizini svoje pustinjačke ćelije obrađivao je komadić zemlje kako bi preživio. Bio je pjesnik, liječnik i prijatelj divljih životinja. Krivovjerni arijanci protjerali su njega, njegovog imenjaka, svetog Makarija Starijeg ili Velikog, te mnoge druge monahe na jedan nilski otok, ali se nakon nekog vremena vratio u pustinju.

Uputio se 373. u Donji Egipat, bio zaređen za svećenika i živio u pustinjačkoj ćeliji, u zajednici s drugim monasima. Imao je proročki dar i pripisuju mu se mnoga čudesa. Izlagao se mnogim pokajničkim iskušenjima pa je tako šest mjeseci boravio u močvari, gdje su ga neprestano napadali neugodni afrički komarci. Kad se vratio među ostale monahe, jedva su ga prepoznali. Rijetko je sjedio pa je i košare od palminog lišća izrađivao stojećki. Čudesno je izliječio mnoge ljude i životinje, među njima i mladunče divlje svinje. Sastavio je redovnička pravila za samostan u Nitriji, koji je i nazvan po njemu, a neka od tih pravila primijenio je sveti Jeronim u svojem samostanu. O životu i djelovanju svetog Makarija kruže mnoge legende i predaje. Doživio je duboku starost i preminuo oko godine 400. Zaštitnik je slastičara, kuhara i pekara.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 2. Siječanj 2019.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.