NaslovnaSvetac danaGospa brze pomoći, sveti Severin, sveti Erhard iz Regensburga,

Gospa brze pomoći, sveti Severin, sveti Erhard iz Regensburga, blažena Eurosia Fabris Barban

Siječanj
Ponedjeljak, 8. Siječanj 2018.

Temelji današnjeg velegrada New Orleansa u američkoj saveznoj državi Louisiani položeni su 1716.. Blagdan Gospe brze pomoći (engleski Our Lady of Prompt Succor, francuski Notre Dame du Prompt Secours) nastao je početkom XIX. stoljeća baš u New Orleansu. Na poziv upravitelja Louisiane, tada francuske kolonije, u Louisianu su stigle prve sestre uršulinke iz Francuske i 1727. osnovale u New Orleansu svoj prvi samostan. One su tamo otvorile i školu, odgajale djecu i predavale vjeronauk. Kad je vlast nad Lousianom 1763. preuzela Španjolska, francuskim sestrama pridružile su se i španjolske uršulinke. Međutim, kad su 1800. Louisianom opet zavladali Francuzi, sestre Španjolke su morale otići, a u samostanu u New Orleansu ostalo je tek sedam redovnica. Jedna od njih, časna majka Saint André Madier, pozvala je 1803. iz Francuske u pomoć svoju sestričnu Agathe, časnu majku Saint Michel Gensoul. Majka Gensoul morala je za vrijeme krvave francuske revolucije napustiti svoj samostan pa je u gradu Montpellieru (južna Francuska) otvorila zavod za odgoj djevojaka. Kad je primila pismo iz Louisiane, poželjela se vratiti samostanskom životu. Htjela je prihvatiti poziv, ali se biskup Montpelliera Marie-Nicolas Fournier usprotivio jer nije htio ostati bez tako vrsne suradnice. Izjavio je da će pristati na njezin odlazak samo ako to odobri papa. Tadašnji papa Pio VII. bio je Napoleonov zarobljenik pa je pismo papi bilo iznimno teško poslati. Dok je majka Saint Michel čekala povoljnu priliku, zavjetovala se Majci Božjoj da će u slučaju brzog i povoljnog odgovora u New Orleansu i Louisiani širiti pobožnost njoj u čast, pod nazivom Naša Gospa brze pomoći. Kad je konačno 19. ožujka 1809. uspjela papi poslati pismo, dobila je već 29. travnja 1809. povoljni odgovor. Biskup Fournier joj je odmah dao dozvolu za odlazak i blagoslovio kip Naše Gospe, koji je majka Saint Michel dala isklesati i ponijela ga sa sobom u New Orleans.


Tamo je taj kip 30. prosinca 1810. svečano smješten u uršulinsku samostansku crkvu. Od tada se štovanje Gospe brze pomoći počelo širiti ne samo po Louisiani, nego i po drugim američkim krajevima. Pripisuju joj se mnoga čudesa, pored ostalog spašavanje uršulinskog samostana u New Orleansu od velikog požara (1812) i pobjeda malobrojne američke čete pod vodstvom Andrewa Jacksona nad daleko brojnijim britanskim trupama u bitki za New Orleans (1815). Naročite molitve Gospi brze pomoći žitelji New Orleansa i Louisiane upravljaju kad god im zaprijeti opasnost od uragana. Papa Pio IX. odredio je 21. rujna 1851. da se blagdan Gospe brze pomoći u New Orleansu slavi 8. siječnja, a taj su datum kasnije preuzela i druga svetišta. Gospa brze pomoći od 13. lipnja 1928. glavna je zaštitnica grada New Orleansa i države Louisiane.

S vremenom se pobožnost Gospi brze pomoći raširila po cijelom svijetu, a dolaskom sestara uršulinki u Slavonski Brod, 8. siječnja 1957, udomaćila se i u tom hrvatskom gradu. Danas je u Slavonskom Brodu Gospi brze pomoći posvećena i župa s njezinim svetištem. Pobožnost Gospi brze pomoći pružila je utjehu mnogima koji se nalaze u beznadnim i gorućim situacijama, jer je usmjerena na Blaženu Djevicu Mariju kao majku koja pomaže brzo i dolazi nam ususret s velikom ljubavlju i moći svojeg majčinskog zagovora.

sveti_severin

Sveti Severin

Današnji sveti zaštitnik je Severin, misionar i apostol Norika (latinski Noricum), istočnoalpske pokrajine i keltske kraljevine, koja se prostirala na području današnje Austrije i dijela Slovenije. Rodio se oko 410. u južnoj Italiji ili u Africi. Rimljanin nepoznata podrijetla, pustinjak u egipatskoj pustinji, pojavio se nakon Atiline smrti (453.) kao hodočasnik na Dunavu (između Passaua i Beča), pomažući rimskom stanovništvu pred prodorom germanskih naroda sa sjevera. Djelovao je i u drugim krajevima Norika (Salzburg, St. Pölten, Linz), današnje Austrije i Bavarske kao misionar i vjerovjesnik. Osnovao je dva samostana koje je vodio kao laik (Boiotro kraj Passaua i Favianis iznad St. Pöltena).

sveti_severin_2

Putujući propovjednik s darom ozdravljivanja i proročanstava, hodao je bos, postio, spavao na pokajničkoj kostrijeti, osnivao prihvatilišta za prognanike i skupljao novac za spas ratnih zarobljenika. Pripisuju mu mnoga čudesa, pored ostalog i odleđivanje Dunava, kako bi u Favianis mogle doploviti lađe s hranom. Njegov životopis („Vita sancti Severini"), važan i za povijest ondašnjeg Norika, napisao je 511. njegov pratilac Eugipije, kasnije gvardijan samostana Castrum Lucullanum kraj Napulja, kamo su Severinovo tijelo prenijeli Rimljani nakon smrti.

Preminuo je na današnji dan, 8. siječnja 482. u Favianisu (danas Mautern an der Donau, Donja Austrija), pjevajući Psalam 150 („Nek' sve što diše hvali Gospoda"). Zaštitnik je Austrije, tkalaca, kožara, krojača, kotlara, brusača, pletača slame i mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Sveti Erhard iz Regensburga

Sveti Erhard (Erard, Eberhard, Everard, Herhard) iz Regensburga, njemački biskup iz VII. i VIII. stoljeća, osnivač glasovite opatije Niedermünster, bio je rodom iz Škotske ili Irske, a po nekima iz Narbonnea u južnoj Francuskoj. Za svoje misionarsko djelovanje spremao se u Vogezima, planinskom masivu u sjeveroistočnoj Francuskoj, kod svetog Hidulfa, biskupa u Trieru. Izvrstan poznavatelj Svetog pisma, posvećen je za biskupa, a kao misionar putovao je raznim krajevima. Osnivao je samostane, koji su bili trajna ognjišta topline kršćanskog života i Kristovog svjetla. Prema predaji osnovao je 14 samostana, od kojih je najpoznatija opatija Niedermünster u Regensburgu. Neko vrijeme je Erhard bio i opat u tom samostanu, a nakon smrti svetog Emmerama, oko 685., postao je biskup Regensburga, drevnog grada u Bavarskoj (Oberpfalz). Odlikovao se asketskim životom i dušobrižničkim žarom. Bio je istinski apostol pa je i kao biskup nastavio s misionarskim djelovanjem.

Neprestano je putovao pa je tako stigao i u pokrajinu Alsace. Tada je u samostanu Palma (danas Baume-les-Dames) pokrstio petnaestogodišnju djevojčicu, slijepu Odiliju, odbačenu kćerku grofa Adalricha. Odilija je nakon krštenja progledala i započela svoj put prema svetosti. Legenda govori da je Erhard o tom čudu obavijestio Odilijinog oca i posredovao u obiteljskom pomirenju. Pripisuju mu se mnoga čudesa, za života i nakon smrti. Biskup Erhard preminuo je oko 720. u svojem Regensburgu, a pokopan je u opatiji Niedermünster. Nakon njegove smrti osnovana je redovnička zajednica, nazvana Erhardinonnen (Erhardove opatice), a njezine pripadnice neprestano su molile na Erhardovom grobu. Svetim ga je proglasio 1052. papa Leon IX. Zazivaju ga kod očnih bolesti i glavobolje, kod epidemije kuge i bolesti stoke, a zaštitnik je biskupije Regensburg, pekara, kovača, postolara, obućara, rudara, stoke i bolnica. Krajem XI. stoljeća, Paul von Bernried, monah iz Fulde, napisao je životopis svetog Erharda. Njegove relikvije i biskupska palica čuvaju se u župnoj crkvi u Niedermünsteru. Posvećene su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele u Njemačkoj, Austriji i Italiji (Južni Tirol).

Blažena Eurosia Fabris Barban

Blažena Eurosia Fabris Barban, popularna „Mamma Rosa", talijanska franjevačka trećoredica, rođena je 27. rujna 1866. u naselju Quinto Vicentino (provincija Vicenza, Veneto) u zemljoradničkoj obitelji Luigija i Marije Fabris. Kada su joj bile četiri godine, njezina obitelj preselila se u obližnju Marolu, danas dio općine Torri di Quartesolo, gdje je Rosina, kako su je od milja zvali, provela ostatak života. Morala je pomagati roditeljima u obradi zemlje, pa je završila samo dva razreda škole, a od majke Marije naučila je krojački zanat. S 12 godina primila je prvu pričest te se uključla u rad udruge Kćeri Marijinih u Maroli. Bila je pobožna djevojka, a u svojim molitvama naročitu pobožnost iskazivala je Duhu Svetom, Djetetu Isusu, euharistiji i Djevici Mariji. Posebno usrdno molila je za duše u čistilištu. Djeci je predavala vjeronauk, a mlade djevojke podučavala šivanju.

Kad je 1885. umrla susjeda Rosinine obitelji i ostavila za sobom dvoje nezbrinute djece, Rosina je vodila brigu o njima. Godinu dana kasnije, 5. svibnja 1886., Rosina se udala za njihovog oca Carla Barbana. Usvojili su još troje siročadi, a imali su i devetero svoje djece. Njihov dom postao je mjesto na kojem su se okupljala sva seoska djeca, a Eurosia je postala poznata kao Mamma Rosa. Odgajala je djecu da budu milosrdna, velikodušna i dobra, a tri njezina sina postali su svećenici.

Jedan od njih, franjevac fra Bernardino, napisao je prvi Rosinin životopis. Do kraja života vodila je brigu o gladnoj i bolesnoj braći. Franjevačka trećoredica od 1916., od 1930. udovica, Mamma Rosa Fabris Barban, preminula je na današnji dan, 8. siječnja 1932., u Maroli i pokopana u tamošnjoj crkvi. Papa Benedikt XVI. proglasio ju je blaženom 6. studenoga 2005. Zaštitnica je vjeroučitelja i obitelji s mnogo djece.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 8. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).