NaslovnaSvetac danaSiječanjKrštenje Gospodinovo, sveti Adrian, blažena Alix Le Clerc, blaženi

Krštenje Gospodinovo, sveti Adrian, blažena Alix Le Clerc, blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski

Siječanj
Nedjelja, 9. Siječanj 2022.

krstenje_isusovo

Krštenje Gospodinovo slavi se u prvu nedjelju nakon Bogojavljenja. O tom velikom događaju izvještavaju svi evanđelisti, a prema njima sveti Ivan Krstitelj krstio je Isusa na rijeci Jordanu. Kada je Isus izašao iz vode, molio se, ugledao otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na njega, a glas se zaorio s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Vrhunac Isusovog skrovitog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tada je započeo njegov javni život. Isus se nije trebao krstiti zbog toga da mu se oprosti istočni grijeh jer je kao čovjek od začeća bio pun Duha Svetoga. Božanska osoba je oduvijek, od vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim, ali uranjanjem u vodu kod krštenja na Jordanu, on se solidarizira s grešnicima i simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih.

krstenje_isusovo2

Sveti Ivan evanđelist odmah na početku svoga Evanđelja nakon svečanog i dogmatski dubokog „Proslova" opisujući svjedočanstvo Ivana Krstitelja za Isusa govori: „Ivan je svjedočio još: Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali mi onaj koji me posla da krstim vodom reče: Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji" (1, 32-34).

Isus se krstio na početku svoga javnog života, njegov nastup potvrđuje sam nebeski Otac, ali se uz njega javlja i Duh Sveti. Sveti Matej piše: „Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega" (Mt 3, 16). Tako Isus započinje ostvarivanje svoga spasiteljskoga djela u sili Duha Svetoga. Tu stvarnost opisao je i majstor pera sveti Luka: „Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus.

Dok se molio, otvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku poput goluba" (3, 21-22). Silaženje Duha Svetoga nad Isusa označava silu koja silazi na njega i koja ga ispunjava, dajući tako čitavom njegovom djelu odmah od početka proročki, milosni značaj prvoga reda. Isusovo djelo po Duhu Svetomu označeno je kao božansko i stvaralačko jer će po njemu svaktko tko ga prihvati postati novo stvorenje. Sva 4 evanđelista spominju da se Duh Sveti pojavio nad Isusom u obliku goluba, dakle, nečega tjelesnoga, našim očima zamjetljivoga. Bog se, dakle, ne očituje samo u apstraktnom mišljenju, već dopušta da ga osjetimo i doživimo i u slikama, znakovima, usporedbama. Na taj način izlazi nam u susret i prilagođuje se svom duhovno-tjelesnom stvorenju.

sveti_adrian

Sveti Adrian

Današnji slavljenik je sveti Adrian (Hadrian), opat iz Canterburyja. Podrijetlom Berber, odgojem Grk, rodio se oko 635. u Sjevernoj Africi (Cirenaika, istočna Libija). Pred invazijom Arapa njegova je obitelj pobjegla u Napulj. Benediktinac od rane mladosti, bio je opat jednog samostana na otoku Nisidi nedaleko Napulja. Upoznao je cara Konstantina II. i bio savjetnik pape Vitalijana.

Papa mu je dva puta ponudio položaj nadbiskupa Canterburyja u Engleskoj, ali on je to iz skromnosti odbio. Kad je na to mjesto postavljen sveti Teodor iz Tarza, Adrian je prihvatio mjesto njegovog pomoćnika. Povjeren mu je zadatak širenja redovničkih zajednica u engleskim krajevima. U Englesku je stigao 669. i postao opatom samostana svetog Petra i Pavla (kasnije svetog Augustina) u Canterburyju (Kent, jugoistočna Engleska).


Adrian i Teodor bili su izuzetno uspješni misionari i širili radosnu vijest na svojim brojnim putovanjima diljem Engleske. Pored toga Adrian se proslavio kao uspješni učitelj grčkog i latinskog jezika, matematike, poezije, astronomije, rimskog prava i vjeronauka. Pod njegovim vodstvom Canterbury je postao znanstveno i kulturno središte Engleske. Vješto je spojio engleske i rimske običaje s naukom Isusa Krista i majke Crkve. Osnivao je škole u mnogim engleskim krajevima. Preminuo je na današnji dan, 9. siječnja 710. u Canterburyju. Prema predaji na njegovom su se grobu dogodila mnoga čudesa. Naročito ga štuju učenici koji imaju problema sa svojim učiteljima.

Blažena Alix Le Clerc

Blažena Alix Le Clerc, francuska redovnica, utemeljiteljica kanonikinja svetog Augustina, kongregacije sestara Naše Gospe, rođena je 2. veljače 1576. u Remimerontu (departman Vosges, Lorraine) u imućnoj obitelji, kao jedino dijete Jeana Le Clerca i Anne Sagay. Živahna i bistra, ljupka i lakomislena djevojčica, omiljena u društvu, odlična pjevačica i plesačica, tek je u dvadesetoj godini osjetila Božji poziv koji joj je posve promijenio život. Dogodilo se to nakon teške bolesti, kad joj se ukazala Blažena Djevica Marija pa je Alix počela razmišljati o smislu života. Presudan je bio susret sa svetim svećenikom Petrom Fourierom, tadašnjim župnikom u obližnjem Mattaincourtu. Taj omiljeni župnik, poznat kao „dobri otac iz Mattaincourta", naišao je u lijepoj i mladoj Alix izvrsnu suradnicu.

Ona je pod njegovim vodstvom, s još četiri prijateljice, u svetoj božićnoj noći 1597., započela svoj blagotvorni apostolat, kršćanski i socijalni. Tada su te djevojke u župnoj crkvi u Mattaincourtu položile svoje privatne zavjete pred velečasnim Fourierom. Posvetile su se besplatnom poučavanju siromašnih djevojčica, u vremenu kad su žene bile itekako zapostavljene. Već naredne godine, 2. srpnja 1598., otvorila je Alix Le Clerc svoju prvu školu u obližnjem Poussayu, a nacrt pravila za novu družbu sastavio je Pierre Fourier, prema pravilima svetog Augustina. U njegovu župu, Mattaincourt, stiglo je 1599. pet redovnica, osnovale su prvi samostan, a njihov nesebični i požrtvovni rad urodio je velikim uspjehom i odjekom u mnogim gradovima i naseljima. Otvarale su nove samostane i škole, a sve su nosile ime Naše Gospe (Notre-Dame).

Novu redovničku zajednicu, Kanonikinje svetog Augustina, kongregacije Naše Gospe (Chanoinesses de Saint-Augustin de la Congrégation Notre-Dame), odobrio je 1616. i papa Pavao V. U studenom 1617. osnovan je prvi službeni samostan družbe s klauzurom, a Alix Le Clerc započela je s drugim sestrama godinu novicijata, položila 2. prosinca 1618. svečane zavjete i uzela redovničko ime Terezija od Isusa (Mère Thérèse de Jésus). Izabrana je za generalnu poglavaricu i tu je službu obavljala do prosinca 1621. Na svojem životnom i redovničkom putu pretrpjela je mnoge neugodnosti. Preminula je na današnji dan, 9. siječnja 1622., u glavnom samostanu svoje družbe, u Nancyju (departman Meurthe-et-Moselle, Lorraine), u sjeveroistočnoj Francuskoj. Pripisuju joj se mnoga čuda. Njezine relikvije počivaju danas u kapeli katedrale u Nancyju. Blaženom ju je proglasio 1947. papa Pio XII. Posvećene su joj mnoge župe, crkve, kapele i samostani u Francuskoj i svijetu. Njezino djelo dobilo je s godinama na značenju, a sestre Naše Gospe ostavile su neizbrisiv trag u župnom apostolatu, a naročito kao vrsne vjeroučiteljice i voditeljice crkvenog pjevanja. Njihove škole i samostani otvoreni su diljem Europe i svijeta. Družba sestara Naše Gospe uspješno djeluje i u hrvatskim krajevima. Nastala je 1930. u Subotici, a danas je raspoređena u 11 zajednica te ima tri zajednice u Zagrebu, dvije u Subotici, a po jednu u Osijeku, Gunji, Živogošću, Taborskom, Davoru i Bjelovaru, s više od 60 sestara.

Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski

Blaženi Józef Pawłowski i blaženi Kazimierz Grelewski, poljski svećenici i mučenici, dali su svoj život za Krista Gospodina na današnji dan, 9. siječnja 1942, u koncentracijskom logoru Dachau, kao žrtve zlikovačkog nacističkog režima. Umoreni su samo zbog toga što su bili katolički svećenici i poljski domoljubi.

Blaženi Józef Pawłowski rođen je 12. kolovoza 1890. u Proszowicama (Malopoljsko vojvodstvo), kao sin Franciszka Pawlowskog i Jadwige Kubacke. Osnovnu školu polazio je u Proszowicama, a srednju školu od 1901. u Pińczówu i od 1906. u sjemeništu u Kielcama. Od 1911. do 1915. studirao je teologiju u austrijskom gradu Innsbrucku, a za svećenika je zaređen 13. srpnja 1913. Imenovan je u rujnu 1916. profesorom sjemeništa u biskupiji Kielce (Svetokriško vojvodstvo). Od 1918. do 1936. djelovao je kao vicerektor, a od 1936. do 1939. kao rektor toga sjemeništa. Kanonik, papinski komornik i upravitelj katedralne župe u Kielcama, vodio je brigu o siromašnim bogoslovima, bolesnicima i misijama. Nakon njemačkog napada na Poljsku posvetio se karitativnoj djelatnosti, a kao kapelan poljskog Crvenog križa posjećivao je zatvorenike, tješio nevoljnike, širio domoljubni duh, budio nadu, pomagao i skrivao bolesne i ranjene pripadnike poljskog pokreta otpora, i Poljake i Židove. Nacistički zločinci uhitili su ga 10. veljače 1941. i najprije ga zatvorili ga u tamnicu u Kielcama. Zatim su ga 15. travnja otpremili u koncentracijski logor Auschwitz (Oświęcim, Malopoljsko vojvodstvo), a 4. svibnja u koncentracijski logor Dachau (Gornja Bavarska). Obješen je u logoru 9. siječnja 1942. Blaženom Józefu Pawłowskom posvećena je jedna župa u Włoszczowi (Svetokriško vojvodstvo).

Blaženi Kazimierz Grelewski rođen je 20. siječnja 1907. u selu Dwikozy (kotar Sandomierz, Svetokriško vojvodstvo), kao sin Michała Grelewskog i Eufrozyne Jarzyna. Osnovnu školu završio je u obližnjem naselju Góry Wysokie, a gimnaziju u Sandomierzu. Od 1923. školovao se i sandomierskom sjemeništu, a u kolovozu 1929. zaređen je za svećenika. Djelovao je kao svećenik u biskupiji Sandomierz te trinaest godina kao prefekt i vjeroučitelj u osnovnoj školi u Radomu (Mazovjecko vojvodstvo). Za njemačke okupacije posvetio se dobrotvornom radu, a naročito brizi za djecu i siromahe. Nacisti su ga uhitili 24. siječnja 1941, zajedno s njegovim starijim bratom, svećenikom Stefanom Grelewskim. Najprije su ga mučili u Radomu, a zatim ga zatvorili i sustavno mučili u gradu Skarżysko-Kamienna (Svetokriško vojvodstvo). Nakon toga su ga otpremili u koncentracijski logor Auschwitz, a u travnju 1941. u Dachau. Tamo mu je na rukama 9. svibnja 1941. od gladi i iscrpljenosti preminuo njegov brat, blaženi Stefan Grelewski, svećenik i mučenik. Velečasnog Kazimierza zlikovci su objesili 9. siječnja 1942, isti dan kad i blaženog Józefa Pawłowskog.

Blaženima ih je obojicu proglasio 13. lipnja 1999. u Varšavi njihov veliki sunarodnjak papa Ivan Pavao II, zajedno s još 106 poljskih mučenika iz II. svjetskog rata. Tada je blaženim proglašen i Kazimierzov brat Stefan Grelewski (Dwikozy, 3. VIII. 1898-Dachau, 9. V. 1941).

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 9. Siječanj 2022.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.