NaslovnaSvetac danaSveti Agaton i sveti Vilim iz Bourgesa

Sveti Agaton i sveti Vilim iz Bourgesa

Siječanj
Srijeda, 10. Siječanj 2018.

sveti_agaton

Danas slavimo svetoga Agatona, papu, rimskoga biskupa od 678. do 681. Rođen na Siciliji oko 577., Grk, sin pobožnih i bogatih roditelja, kao mladić bio je oženjen i uspješan poslovni čovjek. Kasnije je postao benediktinski redovnik u samostanu svetog Hermesa u Palermu na Siciliji. Oko 679., prema podacima Konstantina Porfirogeneta u djelu „O upravljanju imperijem", papa Agaton sklopio je ugovor s Hrvatima o nenapadanju na susjedne narode. Na sinodi u Rimu, 680., i u svojoj poslanici caru Konstantinu IV. u Carigrad, osudio je monoteletsku herezu, prema kojoj Krist ima dvije prirode, Božju i čovječju, ali samo jednu volju i djelovanje.


Šestim ekumenskim saborom u Carigradu, 680., predsjedali su papini legati i na njemu je velikom većinom prihvaćena Agatonova poslanica. Znatno je pridonio zbližavanju istočne i zapadne Crkve. Uspješno je sudjelovao i u razgraničenju engleskih biskupija.

Preminuo je na današnji dan, 10. siječnja 681. u Rimu (po nekim izvorima u 104. godini života). Prijazan i milosrdan dobrotvor, omiljen među svećenstvom i pukom, bio je glasovit po svojim čudesima pa je prozvan „Čudotvorcem" („Thaumaturgus").

Sveti Vilim iz Bourgesa

Sveti Vilim iz Bourgesa (Guillaume de Bourges, latinski Guglielmus, Wilhelmus), francuski biskup i redovnik cistercit, nadbiskup Bourgesa od 1199. do 1209., rođen je 19. listopada 1120. u Neversu (departman Nièvre, Burgundija) kao Guillaume de Corbeil. Odrastao je u čuvenoj grofovskoj obitelji, a njegov otac, Baudoin de Corbeil, želio ga je je usmjeriti vojničkoj karijeri. Odgojio ga je ujak, svećenik i pustinjak, Petar (Pierre l'Ermite), arhiđakon u Soissonsu (Pikardija). Od malih nogu težio je duhovnom životu pa je postao svećenik, a potom kanonik u Soissonsu i Parizu. Živio je neko vrijeme kao monah redovničke zajednice u Grandmontu (Ordre de Grandmont), glasovite po svojoj strogosti. Nesuglasice u toj družbi potaknule su ga da se pridruži cistercitima u Pontignyju (Burgundija).

Postao je najprije cistercitski opat u Fontainejeanu, nedaleko Saint-Maurice-sur-Aveyrona (središnja Francuska), a 1187. u Chaalisu kod Senlisa (Pikardija). Prihvatio je 1200. protiv svoje volje položaj nadbiskupa u Bourgesu (departman Cher) na rijeci Yèvre (središnja Francuska), tek nakon naredbe svojeg redovničkog poglavara, opata u Citeauxu, i pape Inocenta III. Živio je pokornički i svoju službu prije svega usmjerio prema potrebama siromaha, bolesnika, zatvorenika i nevoljnika.

Bio je nadaleko poznat po svojim propovijedima i pobožnosti prema Presvetom oltarskom sakramentu. Neprestano je nosio košulju od kostrijeti i nikada nije jeo meso. U svojoj biskupiji obratio je na pravu vjeru mnoge krivovjerce, albigenze. Znatno je pridonio izgradnji gotičke katedrale svetog Stjepana u Bourgesu. Pripisuju mu se mnoga čudesa i za života i poslije smrti. Preminuo je na današnji dan, 10. siječnja 1209., u Bourgesu, za vrijeme molitve. Svetim ga je proglasio 1218. papa Honorije III. Zaštitnik je sveučilišta u Parizu i puškara.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 10. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.