NaslovnaSvetac danaKrštenje Gospodinovo, sveti Hilarije i sveti Agricije iz Triera

Krštenje Gospodinovo, sveti Hilarije i sveti Agricije iz Triera

Siječanj
Nedjelja, 13. Siječanj 2019.

krstenje_isusovo

Krštenje Gospodinovo slavi se u prvu nedjelju nakon Bogojavljenja. O tom velikom događaju izvještavaju svi evanđelisti, a prema njima sveti Ivan Krstitelj krstio je Isusa na rijeci Jordanu. Kada je Isus izašao iz vode, molio se, ugledao otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na njega, a glas se zaorio s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Vrhunac Isusovog skrovitog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu. Tada je započeo njegov javni život. Isus se nije trebao krstiti zbog toga da mu se oprosti istočni grijeh jer je kao čovjek od začeća bio pun Duha Svetoga. Božanska osoba je oduvijek, od vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim, ali uranjanjem u vodu kod krštenja na Jordanu, on se solidarizira s grešnicima i simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo. Tim činom Isus naviješta da će zbog grešnika ići do kraja, da će umrijeti za njih.

krstenje_isusovo2

Sveti Ivan evanđelist odmah na početku svoga Evanđelja nakon svečanog i dogmatski dubokog „Proslova" opisujući svjedočanstvo Ivana Krstitelja za Isusa govori: „Ivan je svjedočio još: Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali mi onaj koji me posla da krstim vodom reče: Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji" (1, 32-34).

Isus se krstio na početku svoga javnog života, njegov nastup potvrđuje sam nebeski Otac, ali se uz njega javlja i Duh Sveti. Sveti Matej piše: „Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega" (Mt 3, 16). Tako Isus započinje ostvarivanje svoga spasiteljskoga djela u sili Duha Svetoga. Tu stvarnost opisao je i majstor pera sveti Luka: „Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus.

Dok se molio, otvori se nebo, siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku poput goluba" (3, 21-22). Silaženje Duha Svetoga nad Isusa označava silu koja silazi na njega i koja ga ispunjava, dajući tako čitavom njegovom djelu odmah od početka proročki, milosni značaj prvoga reda. Isusovo djelo po Duhu Svetomu označeno je kao božansko i stvaralačko jer će po njemu svaktko tko ga prihvati postati novo stvorenje. Sva 4 evanđelista spominju da se Duh Sveti pojavio nad Isusom u obliku goluba, dakle, nečega tjelesnoga, našim očima zamjetljivoga. Bog se, dakle, ne očituje samo u apstraktnom mišljenju, već dopušta da ga osjetimo i doživimo i u slikama, znakovima, usporedbama. Na taj način izlazi nam u susret i prilagođuje se svom duhovno-tjelesnom stvorenju.

sveti_hilarije

Sveti Hilarije

Današnji sveti zaštitnik je Hilarije, biskup Poitiersa (Saint Hilaire de Poitiers), starokršćanski teolog i crkveni naučitelj. Rodio se oko godine 300. u galskom naselju Pictaviumu, današnjem Poitiersu, gradu na zapadu središnje Francuske. Sin bogate poganske obitelji, završio je najviše škole, oženio se i imao djecu (među njima i kćerku Abru, kasnije redovnicu i sveticu).

Kad je dobro upoznao Sveto pismo, krstio se zajedno s obitelji i postao vatrenim kršćaninom. Za biskupa je izabran oko godine 353. Jedan je od najznačajnijih protivnika krivovjernog arijanizma, prozvan „Maljem arijanaca" („Malleus Arianorum"). Zbog opiranja njegovim namjerama o priznanju arijanizma u Galiji i njegovom miješanju u crkvene poslove, car Konstantin II. prognao ga je 356. u Frigiju (Mala Azija), ali ga je car Julijan vratio u Poitiers.


Po povratku iz progonstva, 361., bio je svečano dočekan i posvuda slavljen. Obratio je na kršćanstvo mnoge nevjernike i pogane. Znatno je pridonio razvoju redovništva u Galiji. Od njegovih mnogobrojnih spisa posebno se ističe djelo „O Trojstvu" (12 knjiga, 359./360.). Napisao je i vrijedan komentar Evanđelju svetog Mateja, te „Raspravu o otajstvima". Bio je i pjesnik, prvi latinski pisac himni. Preminuo je u Poitiersu godine 368. Prozvan je „Atanazijem Zapada", a papa Pio IX. proglasio ga je 1851. crkvenim naučiteljem. Zazivaju ga prigodom nevolja sa zmijama, te posebno zmijskih ugriza, a štuju ga kao zaštitnika djece zaostale u razvoju, te brojnih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Sveti Agricije iz Triera

Sveti Agricije (Agricius, Agritius, Agrecius), misionar i biskup njemačkog grada Triera (Rheinland-Pfalz) u IV. stoljeću, rođen oko 260., bio je podrijetlom Sirijac. Patrijarh Antiohije (danas Antakya u Turskoj), bio je prijatelj i savjetnik carice Jelene Križarice, majke cara Konstantina. Trier je bio carska rezidencija od 286., a sjedište biskupije od I. stoljeća. Agricija je biskupom Triera na prijedlog carice Jelene imenovao papa Silvestar I. Biskupsku službu obavljao je dvadesetak godina, a sudjelovao je 314. na crkvenom saboru u Arlesu. Sagradio je mnoge crkve u svojoj biskupiji i obratio mnoge nevjernike u Galiji i na području današnje zapadne Njemačke. Započeo je i gradnju trierske katedrale.

Sveta Jelena Križarica poklonila je biskupu Agriciju i trierskoj biskupiji glasovitu „svetu tuniku" koju je Isus nosio prema mjestu svoga raspeća i za koju su rimski vojnici bacali kocku, čavao s križa na kojem je Isus raspet te relikvije svetog Matije apostola. Te se relikvije i danas čuvaju u trierskoj katedrali te već stoljećima privlače mnoge hodočasnike.

Sveti Agricije-crkva u Trieru

U Agricijevim čuvenim trierskim školama predavali su sveti Maksimin i sveti Paulin, a njegov prijatelj bio je i sveti Atanazije, koji je kao prognanik boravio u Trieru. Atanazije je tada pohvalio visoku razinu vjerskog života u trierskoj biskupiji. Sveti Agricije preminuo je u Trieru godine 335. Zaštitnik je biskupije Trier, stolara, građevinara, slastičara, kovača, krojača i mesara.

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 13. Siječanj 2019.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.