NaslovnaSvetac danaSveti Marcel papa i mučenik, sveti Fursa i sveti Tozzo

Sveti Marcel papa i mučenik, sveti Fursa i sveti Tozzo

Siječanj
Utorak, 16. Siječanj 2018.

sveti_marcel_papa

Danas slavimo svetog Marcela I., papu i mučenika, koji je vladao od 308. do 309. Rodom Rimljanin, nakon međuvlađa naslijedio je papu Marcelina (296.-304.), s kojim ga zbog sličnosti imena ponekad poistovjećuju. Proživljavao je posljednje godine Dioklecijanovih progona koji su bili toliko siloviti da Crkva nekoliko godina uopće nije imala papu.

Obnovio je crkveno ustrojstvo i dušobrižništvo rimske zajednice nakon bezvlađa i polemike oko pokore i ispovijedi. Uspješno je radio na ponovnom uspostavljanju desetkovanog klera, koji je djelovao u tajnosti i u očekivanju mučeništva. Primao je opet u krilo Crkve one koji su zbog straha od smrti zanijekali svoju vjeru. Car Maksencije, pod utjecajem pobune kršćanskih otpadnika koji se nisu htjeli pokajati, zaprijetio je papi Marcelu najtežim mukama ako se ne odrekne papinske službe.


Marcel je odbio careve naredbe pa je poslan u progonstvo, izložen poniženjima i prisilnom radu. Po nekim izvorima morao je obavljati poslove konjušara i stajskog roba, pa ga slikari često prikazuju u staji i u društvu magaraca ili konja. Umro je današnji dan, 16. siječnja 309., a da nije dočekao godinu 313., kada je Konstantnin Veliki kršćanstvu dao slobodu. Tijelo svetog Marcela pokopala je udovica Lucina, Rimljanka kod koje je nekada stanovao, na groblju svete Priscile (Salarijska cesta). Kasnije su njegove relikvije prenesene u rimsku crkvu San Marcello al Corso, gdje se i danas nalazi njegov grob.

Sretan imendan želimo svima Marcelama i Marcelima!

Sveti Fursa

Sveti Fursa (Fursey, Fursy, Forseus, Furseus), irski redovnik, benediktinac, misionar i mistik, rođen je oko 597. u Clonfertu, malom selu u zapadnoj Irskoj (grofovija Galway), u kraljevskoj obitelji, kao sin Fintana, kralja Munstera, i Gelges, kraljevne iz Connachta. Krstio ga je i odgajao sveti Brendan Moreplovac, očev stric. Stupio je u benediktinski red, postao svećenik i godinama kao opat upravljao samostanom Rathmat, u biskupiji Tuam (Galway). Dvanaest godina djelovao je kao misionar u Irskoj i osnivao brojne samostane. Zajedno sa svojom braćom, svetim Foillanom i svetim Ultanom, uputio se 633. u istočnu Englesku, gdje je uz pomoć kralja Istočne Anglije Sigeberhta utemeljio opatiju Cnobheresburg (danas Burgh Castle, Norfolk) i mnoge druge samostane. Vođenje opatije prepustio je Foilanu, a Ultan i on živjeli su neko vrijeme kao pustinjaci.

U Francusku je otišao oko 645. i tamo uz podršku franačkog kralja Klodviga II. utemeljio glasoviti samostan u Lagnyju na rijeci Marni, nedaleko od Pariza. Odazvao se pozivu pariškog biskupa i postao njegov generalni vikar. Bio je poznat po svojim viđenjima, ekstazama, brojnim čudesima i ozdravljenjima. U svojim vizijama doživio je neizmjernu borbu Dobra i Zla, s prizorima Neba i Pakla. Njegova viđenja znatno su utjecala na Danteovo stvaralaštvo. O Fursinom životu i djelu opširno i pohvalno pisao je i veliki crkveni naučitelj, sveti Beda Časni. Preminuo je 650. u Mézerollesu (Pikardija) za vrijeme misionarskog putovanja i pokopan u Péronneu (departman Somme, Pikardija). Na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Sveti Fursa zaštitnik je grada Péronnea, a njegov lik nalazi se i na gradskoj zastavi.

Sveti Tozzo

Sveti Tozzo (Tosso), biskup Augsburga, redovnik benediktinac, živio je i djelovao u VIII. stoljeću. Augsburg, grad na jugozapadu Bavarske (Schwaben), u rimsko doba Augusta Vindelicum, sjedište je biskupije od IV. stoljeća pa sve do danas. U popisu augsburških biskupa deseti po redu spominje se sveti Tozzo (Tosso). Bio je redovnik u benediktinskoj opatiji Murbach (južni Alsace/Elsass), a kao svećenik uspješno djelovao na području Allgäua (Oberschwaben), od 746. kao dušebrižnik u Waltenhofenu (Oberallgäu). Tamo se kao duhovnik zbližio sa svetim Magnusom i njegovim suradnikom Theodorom. Sveti Magnus von Füssen preporučio je kralju Pippinu Tozza kao pravu osobu za biskupski položaj.

Tozzo je bio bliski suradnik augsburškog biskupa Wikterpa, a nakon njegove smrti naslijedio ga je kao biskup u Augsburgu. Kao augsburški biskup pokopao je svetog Magnusa. Upravljao je augsburškom biskupijom od 772. do 778. Njegovi životopisci spominju da je bio čovjek od značaja, jake vjere i apostolske revnosti u propovijedanju Kristovog nauka i djela ljubavi prema bližnjemu. Bio je pravi pastir svog duhovnog stada. Preminuo je na današnji dan, 16. siječnja 778, u Augsburgu, a pokopan je uz svetu Afru, mučenicu i zaštitnicu Augsburga. Njegovo tijelo počiva i danas u augsburškoj bazilici svetog Ulricha i svete Afre.

 

Svi datumi

  • Utorak, 16. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.