NaslovnaSvetac danaSveti Antun opat i sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo

Sveti Antun opat i sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo

Siječanj
Srijeda, 17. Siječanj 2018.

sveti_antun_opat

Današnji sveti zaštitnik je u hrvatskom vjerničkom puku omiljeni Antun opat, Antun Veliki ili Antun Pustinjak, „otac monaštva" i začetnik pustinjaštva. Rodio se oko 251. u Komi blizu egipatskog grada Herakleje (Herakleopolis Magna). Potjecao je iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja pobrinuo se za sestrinu budućnost, poklonio zemlju susjedima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima i otišao u libijsku pustinju.

Živio je u pećini, uzgajao stoku, obrađivao mali vrt i provodio samotni život u pokori i molitvi. Zatim se preselio na brdo Pispir (danas Der el Memum) kraj Nila i tamo nastavio pustinjačkim životom. Godine 311. pošao je u Aleksandriju i javno, unatoč progonu cara Maksimilijana, bez straha propovijedao Kristovu vjeru kako bi ohrabrio kršćanske mučenike. Potom se vratio pustinjačkom životu, osnivao eremitske lavre i privukao nekoliko tisuća sljedbenika pustinjaka (po nekim izvorima oko 6 tisuća). Posljednje godine života proveo je u borbi protiv arijanskog krivovjerja.


Pripisuju mu se mnoga čudesa i smatra se začetnikom pustinjačkog i redovničkog života. Prvi njegov životopis napisao je oko 360. sveti Atanazije Aleksandrijski, a poslije su nastale i mnoge legende. U ikonografiji ga često prikazuju okruženog životinjama pa je u pučkoj pobožnosti postao zaštitnikom blaga i domaćih životinja. Preminuo je 356. na brdu Colzim (Quzlum) nedaleko Crvenog mora u Egiptu, u dobi od 105 godina.

Sveti Antun opat - župna crkva u Velom Lošinju

Zazivaju ga kod kožnih bolesti, padavice, otrovanja, kuge i amputacija, a zaštitnik je životinja, domaćih životinja, posebno svinja, stada, košarača, metlara, mesara, kobasičara, grobara, pustinjaka i redovnika, te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Slavetić kod Jastrebarskog, Kašt na Žumberku, Tomašanci kod Gorjana, Odra Sisačka, Zadobarje kod Karlovca, Lasinja, Modruš kod Josipdola, Plemenitaš kod Vrbovskog, Rijeka-Draga, Šapjane kod Matulja, Šmrika kod Kraljevice, Kršan, Gradinje kod Oprtlja, Rovinjsko Selo kod Rovinja, Višnjan, Žminj, Roč kod Buzeta, Svetvinčenat, Bale, Zarečje kod Pazina, Barban, Beli na Cresu, Orlec na Cresu, Rab, Veli Lošinj na Lošinju, Bulić kod Benkovca, Tkon na Pašmanu, Pražnica na Braču, Novo Selo kod Selca na Braču, Vrisnik kod Jelse na Hvaru, Trstenik kod Orebića na Pelješcu, Mali Ston na Pelješcu, Maranovići na Mljetu, Kostrč kod Orašja, Fojnica, Gorice kod Brčkog, Sivša kod Usore, Dolac kod Travnika, Stara Rijeka kod Sanskog Mosta, Petrićevac kod Banje Luke).

Sveti Antun opat - župna crkva u Slavetiću

Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo

Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo, meksički svećenik i mučenik, rođen je 19. rujna 1886. u gradiću Agualeleu (općina Zapopan, država Jalisco, nadbiskupija Guadalajara), kao sin Cristóbala Sáncheza i Julije Delgadillo. Kao izvrstan učenik dobio je stipendiju i stupio u nadbiskupijsko sjemenište u Guadalajari. Za svećenika je zaređen 20. kolovoza 1911. Svećeničku službu obavljao je s velikim žarom, kao kapelan i župnik u različitim župama svoje nadbiskupije. Bio je omiljeni vjeroučitelj, propovjednik i ispovjednik, skroman i susretljiv duhovnik. Postavljen je 1923. za župnog vikara u selu Tamazulita, u župi Tecolotlán (biskupija Autlán). Bio je na glasu kao izvrstan organizator, a naročitu brigu vodio je o djeci, bolesnicima i siromasima. Od 1926. do 1928. u Meksiku je zavladao brutalni anticrkveni režim predsjednika Plutarca Elíasa Callesa, a Crkva i njezini službenici bili su izloženi žestokim progonima. Meksička vlada zabranila je javno ispovijedanje i štovanje katoličke vjere pa su svećenici svoju službu obavljali tajno, a svete mise služili su u domovima vjernika. Diljem Meksika narod se počeo buniti protiv tih progona i u mnogim krajevima izbio je ustanak („La Cristiada"). Velečasni Jenaro za najžešćih se progona skrivao sa svojim roditeljima kod obitelji Castillo, u njihovom domu na ranchu „La Cañada".

Na današnji dan, 17. siječnja 1927., Padre Jenaro krenuo je s prijateljima prema poljima, u tobožnji lov, a zapravo se spremao služiti misu na jednoj farmi. Režimski vojnici postavili su im zasjedu. Uhitili su ih i vezali, a Jenaro se založio da puste na slobodu sve osim njega. Njega su odveli u Tecolotlán, na brdo zvano La Loma ili Cruz Verde (Zeleni križ). Okružili su ga i vezali konopcem oko vrata. On im je rekao: „Dobro, zemljaci, namjeravate me objesiti. Opraštam vam, kao što i meni dragi Bog uvijek oprašta. Neka živi Krist Kralj!" Objesili su ga na obližnje stablo mesquitea. Nakon nekoliko sati vojnici su se vratili na mjesto zločina. Padre Jenaro bio je još uvijek živ pa su ga ustrijelili i skinuli s konopca. Potom su mučenika proboli bajunetom. Vjernici su su se pobrinuli za njegovo izmučeno tijelo, a mjesne vlasti su naredile da ga pokopaju na groblju u Tecolotlánu. Sedam godina kasnije, 1934., crkvene vlasti dozvolile su da se njegovi ostaci prenesu u župnu crkvu svetog Mihaela arkanđela u Coculi (Jalisco). Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1992. blaženim, a 2000. svetim.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 17. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).