NaslovnaSvetac danaSveti Henrik iz Uppsale, sveti Josip Sebastijan Pelczar, sveti Mario,

Sveti Henrik iz Uppsale, sveti Josip Sebastijan Pelczar, sveti Mario, Marta i sinovi

Siječanj
Subota, 19. Siječanj 2019.

sveti_henrik_iz_uppsale

Danas slavimo svetoga Henrika iz Uppsale, biskupa i mučenika, apostola Finske i Švedske. Rodom iz Engleske, poslan je iz Rima sa zadatkom širiti Radosnu vijest u skandinavskim zemljama. Putovao je 1151. na daleki Sjever s papinskim legatom, kardinalom Nicholasom Breakspearom, budućim papom Hadrijanom IV. Postao je biskupom švedskog grada Uppsale 1152. i djelovao kao misionar Švedske i Norveške. Prema predaji, bio je prijatelj švedskog kralja Erika IX. Svetog i pratio ga je 1154. u borbu protiv finskih gusara. Erik je Fincima ponudio prijateljstvo i kršćansku vjeru, ali oni su izabrali rat. U tom ratu su poraženi, a Henrik se kao misionar posvetio evangelizaciji Finske.


Omiljeni propovjednik, širio je Kristovu vjeru i krstio narod. Sagradio je crkvu u Nousiainenu (Zapadna Finska), koji je postao njegovim sjedištem. Prema predaji, umorio ga je sjekirom 20. siječnja 1156. na ledu jezera Köyliö u Zapadnoj Finskoj finski vojnik imenom Lalli, kojeg je izopćio iz Crkve zbog ubojstva. Prema legendi taj Lalli je živio dugo, ali su ga cijelog života za kaznu uznemiravali miševi i na kraju se od očaja utopio, iako postoje i drugačije verzije. Henrik je pokopan u Nousiainenu, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čuda.

Godine 1300. njegove relikvije prenesene su u finski grad Turku i pohranjene u tamošnjoj katedrali. Od 1296. u papinskim dokumentima spominje se kao svetac. Štuju ga i katolici i protestanti. Zazivaju ga pri olujama, a zaštitnik je Finske i mnogih skandinavskih naselja, župa i crkava (u Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Danskoj).

Sveti Josip Sebastijan Pelczar

Sveti Josip Sebastijan (Józef Sebastian) Pelczar, poljski biskup, utemeljitelj kongregacije Službenica Presvetog Srca Isusovog, rođen je 17. siječnja 1842. u Korczyni (okrug Krosno, podkarpatsko vojvodstvo, jugoistočna Poljska), u pobožnoj obitelji, kao sin Wojciecha i Marianne Mięsowicz. Školovao se u zavičaju, u gradovima Rzeszówu i Przemyślu, a na bogosloviju se upisao 1860. u Przemyślu. Za svećenika je zaređen 17. srpnja 1864. u Przemyślu, a kao kapelan djelovao u Samboru (danas Ukrajina).

Nastavio je sa studijem 1866., na Gregorijanskom i Lateranskom sveučilištu u Rimu, gdje je 1868. doktorirao teologiju i kanonsko pravo. Bio je od 1869. do 1877. profesor teologije u Przemyślu, a od 1877. do 1899. u Krakówu. Bio je dekan teološkog fakulteta, a od 1882. do 1883. rektor tamošnjeg sveučilišta. Objavio je brojne znanstvene radove iz povijesti, teologije i crkvenog prava, pisao povijesne i teološke knjige, osnovao na stotine knjižnica, otvorio školu za kućne pomoćnice. Bio je nadaleko poznat po svojoj brizi za siromahe, a posebno za mladež i siročad. Pomagao je nezaposlene i pohađao bolesne. Surađivao je s udrugom svetog Vinka Paulskog i 16 godina djelovao kao predsjednik Društva za narodnu prosvjetu. Zbog naročite brige za bolesnike utemeljio je 1894. u Krakówu žensku redovničku družbu Službenica Presvetog Srca Isusovog (Zgromadzenie Służebnic Najświętszego Serca Jezusowego). Družba je širila osobitu pobožnost prema Srcu Isusovom i Marijinom.

Imenovan je 1899. za pomoćnog biskupa, a 1900. za biskupa Przemyśla (Podkarpatsko vojvodstvo). Posvetio se odgoju svećenika, uzdržavao siromašne bogoslove, gradio nove crkve, kapele, škole i bolnice, otvarao pučke kuhinje i domove za beskućnike. Želio je unaprijediti voćarstvo i promicao otvaranje rasadnika. I pored slabog zdravlja često je posjećivao svoje župe i podržavao djelovanje redovničkih družbi. Preminuo je 28. ožujka 1924. u Przemyślu. Njegove relikvije nalaze se u katedrali u Przemyślu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1991. blaženim u Rzeszówu, glavnom gradu podkarpatskog vojvodstva, a 2003. svetim, u Rimu. Sveti Józef Sebastian Pelczar zaštitnik je biskupije u Rzeszówu.

Sveti Mario, Marta i sinovi

Sveti Mario (Maris), Marta i njihovi sinovi Audifaks (Audifax, Audiface) i Abah (Abachum, Abaco) živjeli su i djelovali u III. stoljeću. Prema predaji bili su plemići, rodom iz Perzije, a po nekim drugim izvorima žitelji rimskog naselja Loriuma. Mario i Marta uputili su se sa svoja dva sina u Rim kako bi se tamo poklonili grobovima apostola i relikvijama mučenika. Kad su stigli u grad, pomogli su svećeniku Ivanu pokopati 267 mučenika na rimskoj cesti Via Salaria. Zatečeni u tom činu, odvedeni su na sud gdje su ih ispitivali prefekt Flavijan i upravitelj Marcijan. Mario, Marta i njihovi sinovi nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima pa su osuđeni na smrt.

Nakon strašnog mučenja, Mariju, Audifaksu i Abahu odrubljena je glava na mjestu Nymphæ Catabassi (Via Cornelia), trinaest milja sjeverozapadno od Rima, a Martu su utopili u obližnjoj močvari. Dogodilo se to godine 270, za vladavine cara Klaudija II. Rimska kršćanka Felicitas pokopala je tijela mučenika na svojem posjedu. Na mjestu njihovog mučeništva kasnije je podignuta crkva, koja je u srednjovjekovlju bila vrlo omiljeno hodočasničko mjesto. Relikvije svetog Marija i Marte nalaze se danas u crkvi svetog Ivana Calibite (San Giovanni Calibita) na Tiberskom otoku (Isola Tiberina), u središtu Rima.

 

Svi datumi

  • Subota, 19. Siječanj 2019.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.