NaslovnaSvetac danaSveti Fabijan i Sebastijan, blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi

Sveti Fabijan i Sebastijan, blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi

Siječanj
Subota, 20. Siječanj 2018.

sveti_fabijan_i_sebastijan

Danas slavimo svete Fabijana i Sebastijana, mučenike iz III. stoljeća. Prema legendi Fabijan je bio seljak i laik, koji se slučajno zatekao u Rimu baš na dan izbora pape. Bijela golubica sletjela je usred okupljenog mnoštva na njegovu glavu, a nazočni kler i vjernici shvatili su to kao znak Svetog Duha i aklamacijom ga izabrali za dvadesetog Kristovog namjesnika.

sveti_fabijan

Sveti Fabijan postao je papom 236. i pamti se naročito zbog velike ljubavi koju je pokazivao prema siromasima i zbog brige koju je vodio da imena mučenika za ime Kristovo ostanu zapisana i zapamćena. Podijelio je Rim u sedam okruga i spominje se da je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe, a sedmorici podđakona dužnost da bilježe djela svetih mučenika, osobito njihovu muku i smrt. Vjernost i hrabrost mučenika bila je snažan poticaj za sve kršćane, koji su za vjeru bili spremni žrtvovati i život. Borac protiv krivovjerja, slao je misionare u Galiju, među njima svetog Dionizija i još šestoricu biskupa. Prema predaji pokrstio je cara Filipa i njegovog sina. Poginuo je mučeničkom smrću na današnji dan, 20. siječnja 250., za vrijeme Decijeva progonstva i pokopan je u Kalistovim katakombama, o čemu svjedoči grčki napis na njegovom grobu. O mučeništvu svetog Fabijana sačuvane su dvije poslanice, jedna slavnoga kartaškoga biskupa svetog Ciprijana, a druga Rimske crkve. Obje ga prikazuju kao mučenika koji je dao primjer vjere i jakosti.

sveti_sebastijan

Sveti Sebastijan rodio se oko 256. po nekima u Milanu, a po nekima u Narbonneu (Galija). Vjerojatno je već od djetinjstva bio kršćanin, a školovao se u Milanu. Posvetio se vojničkom staležu i postao zapovjednik Dioklecijanove tjelesne straže u Rimu. U vrijeme najkrvavijih progona kršćana, oko 288., Sebastijan, carski miljenik, posjećivao ih je u zatvoru i donosio im hranu. Činio je čuda, ozdravljivao bolesnike i obraćao pogane, među njima i mnoge vojnike, na kršćanstvo. Zbog toga je optužen, a kako se nije htio odreći vjere, osuđen je na smrt. Privezan je za stablo, a vojnici su ga gađali strelicama sve dok nije izgledao poput bodljikavog ježa. Misleći da je mrtav, prišla mu je kršćanka, sveta Irena Rimska, kako bi ga pokopala, ali on je bio živ. Irena ga je prenijela u svoju kuću i njegovala ga dok nije ozdravio. Sebastijan nije htio pobjeći od mučeništva, pa je prišao caru Dioklecijanu za vrijeme jedne šetnje i optužio ga za surovost prema kršćanima. Car se prestrašio vjerujući da pred sobom ima duha, ali kad se uvjerio da je Sebastijan živ, dao ga je istući do smrti i baciti u jedan kanal. Kršćani su ga izvukli i pokopali u katakombama (Via Appia u Rimu), koje su poslije nazvane njegovim imenom.

sveti_sebastijan_2

Tada je i prvi put korišten naziv katakombe (ad catacumbas). Kasnije mu je u Rimu podignuta veličanstvena bazilika, San Sebastiano fuori le mura (Sveti Sebastijan izvan zidina). Ranokršćanska hagiografska zbirka „Opis smrti i ukop mučenika" svjedoči o njegovom štovanju. U srednjem vijeku osobito je štovan kao zaštitnik od kuge, a od renesanse je postao popularan lik u likovnim umjetnostima, prikazivan kao mladić čije je tijelo izrešetano strelicama (Botticelli, Memling, Mantegna, Perugino, Dürer, Carpaccio, Tizian, Van Dyck, Reni, El Greco, Delacroix i drugi). Zaštitnik je stoke, sportaša, strijelaca, oružara, puškara, proizvođača strijela i reketa, knjigoveža, vrtlara, trgovaca i trgovina željeznom robom, talioničara, zidara, klesara, policajaca, vojnika, čipkarica, umirućih, te mnogih naselja, župa, crkava i kapela širom svijeta.


Svetima Fabijanu i Sebastijanu posvećene su župe, crkve i kapele i u hrvatskim krajevima (Stankovo kod Jastrebarskog, Cvetković kod Jastrebarskog, Kuče kod Velike Gorice, Slani Potok kod Gornje Stubice, Varaždin, Varaždinske Toplice, Oštrice kod Novog Marofa, Letovanić kod Lekenika, Donja Gračenica kod Popovače, Lazina kod Draganića, Zagradci kod Netretića, Otočac, Brinje, Gacka dolina, Kastav, Rijeka, Novi Vinodolski, Boljun kod Lupoglava, Dragozetići na Cresu, Žrnovnica kod Splita, Donji Humac kod Nerežišća na Braču, Jelsa na Hvaru, Petrovaradin). Svim našim Fabijanima i Sebastijanima želimo sretan imendan!

sveti_fabijan_i_sebastijan_crkva_u_kucama

Sveti Fabijan i Sebastijan - crkva u Kučama

Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi

Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi, nigerijski svećenik, redovnik trapist, prvi nigerijski blaženik, rođen je kao Iwene Tansi u rujnu 1903., u Igboezumu kod Agulerija (država Anambra, jugoistočna Nigerija), kao pripadnik etničke skupine Igbo. Njegovi roditelji, siromašni poljodjelci Tabansi i Ejikwevi, nisu bili kršćani, ali su sina sa šest godina poslali na odgoj kod rođaka kršćana. Kršten je 1913. i dobio je ime Michael, a nedugo poslije toga krenuo je u školu, u grad Onitshu. U igri sa prijateljima u školi nesretnim slučajem oslijepio je na lijevo oko, ali nikada nije dopustio da mu taj nedostatak postane zaprekom na životnom i duhovnom putu. Od 1920. radio je kao učitelj u školi Presvetog Trojstva u Onitshi (država Anambra), a 1924. postao je upravitelj škole Svetog Josipa u Aguleriju. Stupio je 1925. u sjemenište u Igbariumu, a za svećenika nadbiskupije Onitsha zaređen je 19. prosinca 1937.

Od 1937. do 1950. službovao je kao župnik u naseljima Nnewi, Dunukofia, Akpu/Ajilla i Aguleri. Znao je satima pješaciti s kraja na kraj svojih prostranih župa, ponekad i uz pratnju olujne tropske kiše. Bio je potpuno posvećen evangelizaciji, pomagao je svojim zemljacima prihvatiti vjeru i odvraćao ih od praznovjerja, poganskih običaja i nasilja. Mnogo je pridonio ravnopravnosti žena u Nigeriji i pretrpio mnoge nepravde zbog svoje žarke i predane vjere u Krista Gospodina. Hodočastio je 1950. u Rim, a zatim se uputio u Englesku. Odlučio je postati redovnik, priključio se trapistima u opatiji Mount St Bernard, u blizini Coalvillea (Leicestershire) i uzeo redovničko ime Ciprijan (Cyprian). Vječne zavjete položio je 1956. Do kraja života ostao je u tom trapističkom samostanu. Preminuo je na današnji dan, 20. siječnja 1964., u engleskom gradu Leicesteru. Pokopan je na groblju svoje trapističke opatije, a 1986. njegove relikvije prenesene su na svećeničko groblje katedrale Presvetog Trojstva u Onitshi (Nigerija). Blaženim ga je 1998. proglasio papa Ivan Pavao II. u njegovoj Onitshi, kao prvog nigerijskog blaženika. Njegov suplemenik, učenik i veliki štovatelj je nigerijski kardinal Francis Arinze, kojeg je blaženi Ciprijan krstio na njegov deveti rođendan, 1. studenoga 1941. godine.

 

Svi datumi

  • Subota, 20. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).