NaslovnaSvetac danaSveti Vinko đakon i mučenik, sveta Teodolinda i blaženi László

Sveti Vinko đakon i mučenik, sveta Teodolinda i blaženi László Batthyány-Strattmann

Siječanj
Ponedjeljak, 22. Siječanj 2018.

sveti_vinko_djakon_i_mucenik

Današnji slavljenik je sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza), đakon i mučenik, omiljeni svetac u hrvatskim krajevima. Rođen je u III. stoljeću u aragonskom gradu Huesca (sjeveroistočna Španjolska). Živio je u Zaragozi (glavni grad Aragonije) kao đakon i učenik svetog Valerija, biskupa. Zbog Valerijeve govorne mane, mucavosti, Vinko je propovijedao Radosnu vijest po cijeloj biskupiji. U vrijeme progona cara Dioklecijana, oko godine 303., na zapovijed prefekta Dacijana uhvatili su ga zajedno s Valerijem, u lancima ih odveli u Valenciju i bacili u zatvor.

sveti_vinko_djakon_i_mucenik_3

Tamo je Vinko na kršćanstvo obratio svoga tamničara. Ponudili su mu slobodu, ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Valerija su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgli ga surovim mučenjima. Razapinjali su ga kukama, pekli na roštilju i bičevali, a potom ga bacili u ćeliju po kojoj je bilo razbacano polomljeno staklo. Nakon silnih muka izdahnuo je na današnji dan, 22. siječnja 304. ili 305. Izložili su njegovo tijelo strvinarima, ali su ga obranili gavrani. Zatim su mu tijelo bacili u more, ali je isplivalo na obalu. Kršćani su ga pokopali na današnjem Rtu svetog Vinka (Cabo de São Vicente, Algarve, južni Portugal). Njegove relikvije čuvaju se i štuju u mnogim gradovima.


O životu svetog Vinka prvi je pisao rimski kršćanski pjesnik Prudencije („Vijenci mučenika", 405.). Naši vinogradari slave danas „Vincekovo", dan kada se obavlja blagoslov vinograda i kada se otvara sezona radova. Sveti Vinko je zaštitnik Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze, Vicenze, vinogradara, vinara, trgovaca vinom, proizvođača octa, krojača i modistica te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Reka kod Jastrebarskog, Mandićevac kod Drenja, Kovačevac kod Nove Gradiške, Klenovnik, Svetvinčenat, Škalnica kod Klane).

Sveti Vinko đakon i mučenik-crkva u Mandićevcu

Prisjetimo se u molitvi i jednog od dvojice hrvatskih kardinala, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog, uzoritog Vinka Puljića, koji danas slavi imendan.

Svim Vinkama i Vinkima koji danas slave imendan, od srca čestitamo!


Sveta Teodolinda

Sveta Teodolinda (Theudelinde, Theodelinde, Theodolinde), langobardska kraljica, rođena je oko 570. u Regensburgu kao kći bavarskog vojvode Garibalda I. i Waldrade, kćeri langobardskog kralja Wacha i udovice franačkog kralja Theudebalda. Lijepa i oštroumna djevojka, bila je kršćanka duboke vjere. Njezinu ruku zaprosio je langobardski kralj Authari, sin kralja Clepha. Vjenčali su se 15. svibnja 589. u Veroni. Teodolindi nije bilo lako prihvatiti taj brak jer su Langobardi bili prožeti arijanskim krivovjerjem, a mnogi od njih bili su i pogani. Teodolinda se nadala da će kao kraljica obratiti kralja i njegove podanike na pravu vjeru. Kralj Authari nenadano je umro 5. rujna 590, a Teodolindinu ruku isprosio je njegov nasljednik, torinski vojvoda Agilulf. Agilulf, od svibnja 591. langobardski kralj, bio je popustljiviji od svoga prethodnika i dopustio u svojem kraljevstvu širenje prave vjere, u kojoj se ne sumnja u Kristovo božanstvo. I sam Agilulf priznao je Krista kao Boga pa je u langobardskom kraljevstvu arijanstva brzo nestalo. Zahvaljujući kraljici Teodolindi, u Lombardiji i Toscani počeli su nicati brojni samostani, a biskupije su dobile prave duhovne pastire. Milano je bio glavni grad kraljevstva, a ljetna rezidencija kraljevskog para nalazila se u Monzi.


U Monzi je kraljica Teodolinda sagradila prekrasnu katedralu u čast svetom Ivanu Krstitelju, koji je postao zaštitnik Langobarda, a njegovo štovanje u Lombardiji i danas je vrlo živo. Dala je sagraditi i prvu krstionicu u Firenci, također posvećenu Ivanu Krstitelju. Teodolinda je obavila veliku povijesnu zadaću, ali nije bila pošteđena teških trenutaka. Rodila je 602. sina Adaloalda, kojeg je 7. travnja 603. krstio opat Secundus (Secondo) iz Trenta. Održavala je prijateljske odnose s papom Grgurom I. Velikim, a u slavnoj riznici katedrale u Monzi čuvaju se vrijedni papini darovi. Kralj Agilulf umro je 616, a umjesto maloljetnog sina Adaloalda kraljevstvom je do 624. mudro i brižno upravljala kraljica Teodolinda. Adaloald se 626. razbolio i umro, a Teodolinda je preminula je na današnji dan, 22. siječnja 627, kod Varenne na jezeru Como (provincija Lecco, Lombardija). Pokopana je u katedrali u Monzi, uz supruga i sina. Bila je uzor kršćanske majke i brižna majka svojih podanika. Njezina najveća briga bila je širenje vjere Kristove pa ju je narod poštivao kao sveticu.

Blaženi László Batthyány-Strattmann

Blaženi László Batthyány-Strattmann, mađarski liječnik, "doktor siromaha", rođen je 28. listopada 1870. u Dunakilitiju (županija Győr-Moson-Sopron, sjeverozapadna Mađarska), u glasovitoj aristokratskoj obitelji, kao šesti od desetorice sinova. U šestoj Lászlóvoj godini obitelj je preselila u Austriju. Njegov otac prešao je na protestantizam kako bi se mogao oženiti drugom ženom, a majka mu je preminula kad je imao 12 godina. Studirao je u Beču i zanimao se za mnoge stvari (kemija, fizika, filozofija), posebno za umjetnost (književnost, glazba), a po očevoj želji studirao je agronomiju. László (Ladislav) je međutim shvatio da želi postati liječnik i pomagati ljudima, a to je želio još kao dječak.

Stoga se 1896. posvetio studiju medicine na bečkom sveučilištu i stekao 1900. liječničku diplomu. Dok je studirao medicinu, učvrstio je i svoju vjeru. Oženio se 1898. groficom  Marijom Theresijom Coreth, ženom duboke vjere i u sretnom, skladnom braku dobio trinaestero djece. Obitelj Batthyány svakodnevno je odlazila na misu i molila krunicu. Doktor László otvorio je 1902. bolnicu s 25 kreveta u Kitseeu (hrvatski Gijeca, Burgenland/Gradišće), a početkom I. svjetskog rata proširio bolnicu na 120 kreveta. Nakon smrti svoga strica Ödöna, naslijedio je 1915. dvorac u Körmendu (županija Vas, zapadna Mađarska), naslov hercega i prezime Strattmann.

Preselio je 1920. s obitelji u Körmend, nastavio tamo sa svojom liječničkom praksom i dobio nadimak „doktor siromaha". Umjesto novčane naknade molio je svoje pacijente da za njega izmole po jedan Očenaš. Siromahe je liječio besplatno i oni su kod njega uvijek imali prednost. Besplatno su dobivali i lijekove. Specijalizirao je kirurgiju i oftalmologiju, stekao veliki ugled kao oftalmolog u Mađarskoj i inozemstvu, a jedno krilo dvorca pretvorio je u oftalmološku bolnicu. Čovjek duboke vjere, brinuo je ne samo za zdravlje svojih pacijenata već i za njihovu dušu. Prije svakog liječničkog tretmana i operacije molio je dragog Boga za blagoslov i suradnju. Svakom svojem pacijentu na odlasku je poklonio duhovnu knjigu „Otvori svoje oči i vidi" te Isusovu sliku. Svoj imetak smatrao je Božjim darom za pomoć siromasima i nevoljnicima. Njegova obitelj bila je primjer pobožnosti, sreće i blagoslova. Zbog njegove dobrote i nesebičnosti već su ga za života smatrali svetim, i njegovi pacijenti i suradnici i članovi obitelji. Preminuo je u Beču na današnju dan, 22. siječnja 1931., od tumora na mjehuru, nakon 14 mjeseci patnje. Doktor László Batthyány-Strattmann pokopan je u obiteljskoj grobnici u Güssingu (Burgenland). Blaženim ga je imenovao 23. ožujka 2003. papa Ivan Pavao II. Inicijativu za njegovu beatifikaciju pokrenuo je 1982. biskup Eisenstadta Stephan László, po majci Gradišćanski Hrvat.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 22. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).