NaslovnaSvetac danaSveta Angela Merici i blaženi Henrik Suso

Sveta Angela Merici i blaženi Henrik Suso

Siječanj
Subota, 27. Siječanj 2018.

sveta_angela_merici

Današnja sveta zaštitnica je Angela Merici (Anđela Meriči), osnivačica uršulinki. Rođena je 21. ožujka 1474. u talijanskom gradu Desenzano del Garda (provincija Brescia, Lombardija), u skromnoj seoskoj obitelji. Rano je ostala bez roditelja i starije sestre, a s 15 godina postala je franjevačkom trećoredicom. Već kao djevojka isticala se svojom mudrošću, dobrotom i spremnošću da svakom pomogne.

Prema predaji, 1524., na putu u Svetu zemlju iznenada je oslijepila na otoku Kreti. Prijatelji su ju htjeli vratiti kući, ali ona je silno željela posjetiti sveta mjesta. Na putu kući dok je molila pred raspelom, vid joj se vratio na istom mjestu gdje ga je izgubila. Vizionarka i mističarka, osnovala je s još 28 djevojaka 1535. u Bresci redovničku Družbu svete Uršule (uršulinke), koja se posvetila odgoju i vjerskom poučavanju djevojčica napuštenih od roditelja i brizi za bolesnike i siromahe. Godine 1537. izabrana je za poglavaricu reda.

Kasnije se djelovanje njezinog reda proširilo i na poučavanje svjetovnih predmeta te na otvaranje mnogih internata i škola za žensku mladež. Svojim odgojiteljskim djelovanjem Angela Merici bila je prethodnica suvremene pedagogije, a mnogim stajalištima i razmišljanjima bila je daleko ispred svog vremena.

Preminula je na današnji dan, 27. siječnja 1540. u Bresci, gdje se i danas čuvaju njezine relikvije. Blaženom ju je proglasio 1768. papa Klement XIII., a svetom 1807. papa Pio VII. Zazivaju je prigodom bolesti i tjelesnih boli, a zaštitnica je bolesnika, osoba koje su izgubile roditelje, invalida, hendikepiranih osoba i osoba izloženih fizičkom naporu. Posvećene su joj mnoge župe, crkve i učilišta diljem svijeta, a njezine uršulinke djeluju na svim kontintentima. U Hrvatskoj su uršulinke započele djelovati 1703. u Varaždinu, gdje su osnovale prvu školu, gimnaziju i preparandiju, a danas uspješno djeluju u Zagrebu (Vončinina ulica, Gračani, Vlaška ulica, Utrina), Slavonskom Brodu, Varaždinu, Rovinju i Zenici.

Blaženi Henrik Suso

Blaženi Henrik Suso (Heinrich Seuse), njemački svećenik, dominikanac, duhovni pisac i mistik, rođen je 21. ožujka 1295. u Überlingenu, na sjevernoj obali Bodenskog jezera (Baden-Württemberg), u plemićkoj obitelji, kao Heinrich von Berg. Umjesto prezimena strogog oca koristio je prezime pobožne i voljene majke, Seuse (latinski Suso). S 13 godina stupio je u dominikanski samostan u Konstanzu (jugozapadna Njemačka, Baden-Württemberg). U Konstanzu se školovao i od dvadesete do četrdesete godine živio u strogoj pokori. Školovao se najprije u Strasbourgu (vjerojatno od 1319. do 1321.), a od 1324. do 1327. na visokoj školi u Kölnu, gdje mu je učitelj bio glasoviti teolog, filozof i mistik, Meister Eckhart, a kolega Johannes Tauler, također čuveni mistik, propovjednik i teolog. Nakon povratka u Konstanz, 1327., djelovao je kao profesor te kao misionar i propovjednik, od Švicarske do Nizozemske. Zbog klevete i druženja s prijepornim Meisterom Eckhartom imao je problema s dominikanskim poglavarima, od 1329. do 1334. nije smio predavati, a 1330. morao se u Maastrichtu braniti od optužbe za krivovjerje. Od 1340. djelovao je kao prior dominikanskog samostana u Konstanzu. Jednom zgodom propovijedao je o otajstvu svete mise i o proživljavanju pobožnosti za vrijeme pretvorbe. Kao primjer iznio je uspomenu na pobožnost svoje majke.

Heinrichova majka bila je izuzetno pobožna kršćanka. Svaki dan je odlazila na misu i često se pričešćivala. Mali Heinrich često je majku pratio u crkvu i vidio da majka za vrijeme pretvorbe plače. Dječaku je to bilo čudno pa je zapitao majku: „Mama, mora li se plakati za vrijeme pretvorbe?" „Ti ne moraš, sine!"-odgovorila mu je majka. „A ti moraš, mama?" Majka je tada rekla: „Sine, svaka pretvorba je Veliki petak. Moja duša tada vidi Spasitelja kako ga polažu na križ, kako mu probijaju ruke i noge, kako umire. Ja u duhu gledam svoga Boga, kako svaki put u pretvorbi obnavlja svoju smrt. Zato, eto, prolijevam suze." Prolazile su godine, a mali Heinrich postao je učeni dominikanac koji je napisao mnoga djela, a na vrhuncu svoje slave, 1350., napisao je i „Knjižicu vječne mudrosti", najljepši plod njemačke mistične književnosti. I u toj knjizi prisjetio se svoje majke: „Taj odgovor da je svaka pretvorba Veliki petak, odgovor je jedne priproste žene. Pa ipak, nešto toliko duboko i toliko lijepo krije se u tom odgovoru, da to nijedan znanstvenik ne bi mogao dublje i ljepše iskazati."

Heinrich (često se služio književnim pseudonimom Amandus) bio je izvrstan pisac, obdaren neobično bujnom maštom i živahnim stilom. Mistik i čovjek velikoga srca, u svojem mističnom zanosu podsjećao je na svetog Bernarda i svetog Franju Asiškog. Nazivali su ga prvim „pjesnikom svete ljubavi". Ostavio je za sobom i životopis te pisma, koja su i danas tražena i rado čitana literatura. Mnogo je trpio kao i drugi mistici pa kod njega nalazimo smisao za patnju kao naknadu za ljudske grijehe. Trapio se pa je 16 godina kao odjeću za spavanje koristio noćnu košulju sa 150 oštrih mjedenih čavala, okrenutih prema tijelu. Tek kad mu se jednom na Duhove ukazao anđeo i prišapnuo mu da Gospodin traži da prekine s tom pokorom, bacio je tu odjeću u Rajnu. Isusov križ i muka bili su i za njega kao za svetog Pavla „Božja sila i Božja mudrost". Heinrich je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Bio je duhovni savjetnik mnogim dominikancima i duhovnoj zajednici nazvanoj „Gottesfreunde" („Božji prijatelji"). Naročiti utjecaj imao je kod ženske dominikanske grane, posebno u samostanima St. Katharinental kod Diessenhofena (švicarski kanton Thurgau), a sa časnom sestrom Elsbeth Stagel, nadstojnicom dominikanskog samostana u Tössu (Winterthur, kanton Zürich), ostvario je blisku suradnju. Ona je prevela neka Heinrichova djela s latinskog na njemački i sačuvala mnoga njegova pisma. Od 1348. boravio je u Ulmu, a pred smrt bio je i prior tamošnjeg dominikanskog samostana. U Ulmu, gradu na Dunavu (Baden-Württemberg) Heinrich Seuse je i preminuo, 25. siječnja 1366. Blaženim ga je proglasio 1831. papa Grgur XVI. Često ga prikazuju s Presvetim imenom Isusovim na grudima. Romansiranu biografiju blaženog Henrika Susa, pod naslovom „Sluga vječne mudrosti" (1930.), napisala je značajna hrvatska književnica Sida Košutić (1902.-1965.).

 

Svi datumi

  • Subota, 27. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.