NaslovnaSvetac danaBlaženi Julijan Maunoir, blaženi Bronisław Markiewicz i sveti

Blaženi Julijan Maunoir, blaženi Bronisław Markiewicz i sveti Gelazije II

Siječanj
Utorak, 29. Siječanj 2019.

blazeni_julijan_maunoir

Današnji zaštitnik je blaženi Julijan (Julien) Maunoir (bretonski Juluan Maner), francuski isusovac i apostol Bretanje. Rodio se 1. listopada 1606. kao sin seljačke obitelji u bretonskom naselju Saint-Georges-de-Reintembault. Školovao se od 1621. u isusovačkom kolegiju u Rennesu. Ušao je 1625. u Družbu Isusovu, a svećenikom postao 1637. Želio je postati misionar među Indijancima u Kanadi, ali je naposljetku proveo 43 godine obilazeći putove i staze rodne Bretanje (sjeverozapadna Francuska). Slijedeći primjer svoga prethodnika, oca Michela Le Nobletza, djelovao je kao pučki misionar među žiteljima bretonskoga jezika (keltski jezik kojim danas u Bretanji govori oko 360 tisuća ljudi), kojeg je po zagovoru Majke Božje naučio kao upravitelj kolegija u Quimperu.

blazeni_julijan_maunoir_3

Kad je teško obolio, zavjetovao se da će se u slučaju ozdravljenja posvetiti misijama u Bretanji. Čudo se dogodilo, on je ozdravio i želio ispuniti zavjet, ali naišao je na mnoge zapreke. Usprotivio mu se najprije biskup Quimpera, u njega kao redovnika isusovca nije vjerovao ni dio klera, a nedostajalo je i materijalnih sredstava. No, otac Julien Maunoir vjerovao je da su pučke misije u Bretanji volja Božja pa se u pratnji 20 godina starijeg oca Pierrea Bernarda uputio u svoju veliku životnu avanturu.


Božji narod masovno je odgovorio na njegov zov. Deseci tisuća vjernika okupljali su se oko njega i slušali njegove vatrene propovijedi i praktične pouke, pristupali svetim sakramentima i postajali bolji. Obišao je sve bretonske biskupije, poučavao, propovijedao, ispovijedao, organizirao pučke pobožne svečanosti, poticao štovanje starih bretonskih svetaca, gradio domove za stare i nemoćne, dopunio pravopis bretonskog jezika. Njegove misije u pojedinim župama trajale bi više od mjesec dana. Za bretonski narod postao je i ostao « Tad Mad », « Dobri otac ». Ponizan, revan i čedan duhovnik, ostavljao je za sobom župe ojačane u vjeri i pastire koji su nastavljali njegovo djelo. Glasovit po svojim čudesima, ozdravljao je bolesnike, oslobađao opsjednute i čitao savjesti. Preminuo je 28. siječnja 1683. u bretonskom selu Plévinu. Narod ga je počeo štovati i zazivati kao svoga sveca i apostola. S naročitom zahvalnošću slave ga četiri bretonske biskupije. Blaženim ga je proglasio 1951. papa Pio XII.

Blaženi Bronisław Markiewicz

Blaženi Bronisław Bonawentura Markiewicz, poljski svećenik, salezijanac, pedagog i utemeljitelj Kongregacije svetoga Mihaela Arkanđela,  koja još i danas služi najsiromašnijima, rođen je 13. srpnja 1842. u Pruchniku (okrug jarosławski, podkarpatsko vojvodstvo), kao šesto od jedanaestero djece općinskog načelnika Jana Markiewicza i Marianne Gryziecke. Odrastao je u pobožnoj obitelji, a školovao se u obližnjem Przemyślu, gdje je 1863. završio gimnaziju, a potom i bogosloviju. Zaređen je 15. rujna 1867. za svećenika biskupije u Przemyślu. Djelovao je šest godina kao kapelan u selu Harti i u katedrali u Przemyślu. Zatim je dvije godine studirao pedagogiju, filozofiju i povijest na sveučilištima u Lavovu i Krakówu. Od 1875. djelovao je kao župnik u Gaću, a od 1877. u Błażowi, naseljima u podkarpatskom vojvodstvu. Profesor pastoralne teologije na bogosloviji u Przemyślu postao je 1882. Uputio se 1885. u Italiju, u Torinu postao učenik svetog Ivana Boska, a 1886. stupio u salezijanski red. Vječne zavjete položio je 25. ožujka 1887. pred Don Boscom. Obolio je 1889. od tuberkuloze i našao se na rubu smrti.

Nakon oporavka u Italiji, vratio se 23. ožujka 1892. u Poljsku u svoju biskupiju te služio kao župnik u selu Miejsce Piastowe (okrug krośnieński, podkarpatsko vojvodstvo). Po uzoru na svojeg učitelja, velikog Don Bosca, posvetio se brizi za mladež i otvorio obrtničku školu za siromašne i napuštene dječake. Uz odobrenje i potporu svojeg biskupa, svetog Józefa Sebastiana Pelczara, te uz pomoć brojnih suradnika, uskoro je na temeljima duhovnosti i učenja svetog Ivana Bosca vodio brigu o stotinama dječaka i djevojčica. Počeo je 1898. izdavati časopis „Umjerenost i rad" („Powściągliwość i Praca"). Napisao je i objavio mnoga djela, a proročki je najavio i papu Poljaka. Otvorio je 1903. sirotište u Pawlikowicama (okrug wielicki, malopoljsko vojvodstvo) za više od 400 djece, u kojem su napuštena i siromašna djeca pronašla ne samo dom nego i mogućnosti za svoje stručno usavršavanje i duhovni rast. 

Blaženi Bronislaw Markiewicz - svetište i spomenik u Miejscu Piastowym

Utemeljio je 1897. Kongregaciju svetog Mihaela Arkanđela (Zgromadzenie św. Michała Archanioła, popularni naziv michalici), ali ona je službeno odobrena tek desetak godina nakon njegove smrti, 1921. za mušku granu, a 1928. za žensku granu.  Iscrpljen napornim radom i tuberkulozom don Bronisław Markiewicz preminuo je na današnji dan, 29. siječnja 1912., u Miejscu Piastowym. Blaženim ga je proglasio 19. lipnja 2005. papa Benedikt XVI. Njegovo svetište nalazi se u Miejscu Piastowym. Zaštitnik je mnogih poljskih župa, crkava, škola i bolnica.

Sveti Gelazije II

Sveti Gelazije II, redovnik benediktinac, 161. rimski papa (od 1118. do 1119), rodio se 21. prosinca 1060. u Gaeti (provincija Latina, Lazio) kao Giovanni Caetani (Giovanni da Gaeta), zvani Coniulo, sin Crescenzija, vojvode od Fondija. Kao mladić ušao je u benediktinski samostan u Montecassinu (provincija Frosinone, Lazio), gdje se istaknuo svojom darovitošću u teološkim znanostima i potporom gregorijanskim reformama. Papa Grgur VII. postavio ga je 1082. za kardinala đakona rimske bazilike svete Marije u Cosmedinu, papa Urban II. proglasio ga je 1088. papinskim kancelarom, a papa Paskal II. oko 1100. svojim savjetnikom, arhiđakonom i knjižničarem. Na tim je položajima Giovanni, autor vrijednih povijesnih djela, učinio mnoga dobra djela za Crkvu (obrana pape i kanonskih konstitucija). Nakon smrti pape Paskala II (21. siječnja 1118) Giovanni se iz Rima vratio u Montecassino i povukao se u samoću. Tri dana kasnije, 24. siječnja, izabran je za papu, a uzeo je ime Gelazije II. Velikaš Cencio Frangipane, pristaša cara Henrika V, usprotivio se njegovom izboru i dao ga je uhititi, ali ga je rimski vjernički puk oslobodio. No, dolazak cara Henrika V. u Rim onemogućio je njegovo posvećenje za papu. 

To se posvećenje dogodilo tek 10. ožujka 1118. u Gaeti, rodnom gradu novog pape, kamo se morao povući zajedno s kardinalima koji su mu ostali vjerni. Za vrijeme uskrsnog slavlja papa Gelazije održao je sabor na kojem je izopćio iz Crkve cara Henrika i njegovog protupapu Mauricea Bourdina, nadbiskupa Brage, koji se prozvao Grgur VIII. Gelazije se pod normanskom zaštitom uspio vratiti u Rim 29. lipnja. Stolovao je nakratko u bazilici svetog Pavla jer je u bazilici svetog Petra još uvijek boravio Henrikov protupapa Bourdin. Gelazije II. morao je ipak zbog stalnih napada carevih pristaša 2. rujna pobjeći morskim putem iz Rima, preko Pise i Genove. Usput je posvetio katedralu u Pisi. U listopadu 1118. stigao je u Marseille. S velikim oduševljenjem dočekan je u francuskim gradovima Avignonu, Montpellieru, Valenceu i Vienneu. U Vienneu (jugoistočna Francuska, departman Isère) održao je u siječnju 1119. sinodu. Kad je obolio od upale porebrice, zatražio je 18. siječnja 1119. da ga odvezu u benediktinsku opatiju Cluny (istočna Francuska, departman Saône-et-Loire). Tamo je preminuo na današnji dan, 29. siječnja 1119, a u toj opatiji je i pokopan.

 

Svi datumi

  • Utorak, 29. Siječanj 2019.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.