NaslovnaSvetac danaSveta Martina i sveta Hijacinta Marescotti

Sveta Martina i sveta Hijacinta Marescotti

Siječanj
Utorak, 30. Siječanj 2018.

sveta_martina

Danas slavimo svetu Martinu, rimsku mučenicu iz III. stoljeća. Bila je kći uglednog i bogatog Rimljanina koji je obnašao službu konzula. Kad je ostala bez oba roditelja, iz ljubavi prema Kristu sve je razdijelila siromasima i svoj život posvetila služenju bolesnicima i pomaganju sirotinji. Bila je izvanredno lijepa djevojka, te ju je za ženu htio uzeti car Aleksandar Sever, ali ona ga je odbila.

sveta_martina_3

Kad je car doznao da je Martina kršćanka, dao ju je zatvoriti i izvesti pred sud. Nije htjela častiti poganske bogove i odreći se vjere u Isusa Krista, pa je podvrgnuta raznovrsnim groznim mukama. Zlotvori ju nisu mogli slomiti pa su joj godine 228. naposljetku odrubili glavu, u vrijeme pontifikata pape Urbana I.

O njoj kruže mnoge legende i pripisuju joj se različita čudesa.

Nad Martininim grobom uskoro je podignuta bazilika, a vjernici je od davnine štuju kao primjer postojanosti i hrabrosti u vjeri. Njezine relikvije pronađene su 1634. u crkvenoj kripti nedaleko Mamertinske tamnice na rimskom forumu. Papa Urban VIII. obnovio je tu crkvu posvećenu svetoj Martini i njoj u čast ispjevao himne. Prema predaji, nakon smaknuća iz njezinog tijela nije potekla krv već mlijeko, pa je zbog toga proglašena ne samo zaštitnicom Rima nego i zaštitnicom dojilja.

Sveta Hijacinta Marescotti

Sveta Hijacinta (Giacinta) Marescotti, talijanska franjevačka trećoredica, rođena je kao Clarice Marescotti 16. ožujka 1585. u Vignanellu kod Viterba (Lazio), u plemićkoj obitelji. Kći grofa Marcantonija Marescottija i grofice Ottavije Orsini, školovala se zajedno sa sestrama Ginevrom i Ortensijom u samostanu svetog Bernardina, franjevačkog trećeg reda u Viterbu. Po završetku škole Ginevra je ostala u samostanu i uzela redovničko ime Immacolata. Clarice je bila naočita, nestašna, nemirna djevojka, sklona zabavama. Zaljubila se u mladog Paola Capizucchija, ali on je zaprosio njezinu mlađu sestru, Ortensiju. Razočarana i nesretna, postala je franjevačka trećoredica i stupila u samostan svetog Bernardina, u kojem je boravila i njezina sestra Ginevra. Uzela je redovničko ime Hijacinta (Giacinta). Njezino obraćenje nije bilo iskreno, već samo posljedica razočaranja i povrijeđene taštine, tako da je u samostanu živjela potpuno svjetovnjački. Svoju redovničku ćeliju uredila je raskošno, poput sobe u dvorcu u Vignatellu, primala je goste, a služile su joj dvije mlade novakinje. Živjela je tako sve do 1615., kada je ozbiljno oboljela. Zapala je u ozbiljnu duhovnu krizu i osjetila neizmjernu samoću i tjeskobu. Zavapila je tada: „O, Bože, molim te, daj smisao mojem životu, daj mi nadu, daj mi spasenje!" Bila je posve iskrena i dragi Bog ju je uslišio.

Idućeg dana posjetio ju je njezin ispovjednik, ostao zgrožen raskošnim uvjetima u njezinoj redovničkoj ćeliji i postavio pred nju sudbonosnu odluku-ili će se vratiti kući ili će živjeti poniznim redovničkim životom. Giacinta je provela cijelu noć u molitvi i odjednom osjetila nadzemaljsku vedrinu. Javno se pokajala pred svim sestrama, ispričala im se, odbacila skupocjenu odjeću i obuću, iskreno se obratila i nastavila živjeti u poniznosti, molitvi i strogoj pokori. Obavljala je u samostanu najteže poslove, dvorila oboljele od kuge i ostatak života posvetila pomaganju nevoljnika i siromaha u gradu Viterbu.

Iz nutrine samostana upravljala je brojnim milosrdnim djelima, a uz pomoć građanina Francesca Pacinija i negdašnjih imućnih prijatelja osnovala je dvije laičke bratovštine, jednu zvanu Sacconi, koja se bavila liječenjem i njegom bolesnika, i drugu, Marijine oblate, koja je vodila brigu za ostarjele siromahe. Bila je izvrsna poglavarica novakinja i naročito pažnju posvećivala „prezrenima, nesebičnima i tužnima". Posebnu pobožnost razvila je prema mukama Krista Gospodina i postala trajnim uzorom ostalim sestrama. Preminula je u Viterbu na današnji dan, 30. siječnja 1640., a njezine relikvije počivaju u samostanu svetog Bernardina, u crkvi koja nosi njezino ime. Blaženom ju je proglasio 1726. papa Benedikt XIII., a svetom 1807. papa Pio VII. Zaštitnica je rodnog Vignanella.

 

Svi datumi

  • Utorak, 30. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.