NaslovnaSvetac danaSveti Ivan Bosco i sveti Francesco Saverio Maria Bianchi

Sveti Ivan Bosco i sveti Francesco Saverio Maria Bianchi

Siječanj
Srijeda, 31. Siječanj 2018.

sveti_ivan_bosco

Današnji sveti zaštitnik je veliki Don Ivan Bosco, osnivač salezijanaca. Rođen je 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji kao Giovanni Melchiorre Bosco u talijanskom selu Becchi, dijelu gradića Castelnuovo d'Asti (danas Castelnuovo Don Bosco, Pijemont), dvadesetak kilometara od Torina. U drugoj godini ostao je bez oca, pa se zajedno s majkom od radnog djetinjstva bavio poljskim poslovima. Mali Giovanni je bio spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Prevaljivao je svakodnevno 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, a u 13. godini počeo je raditi kao sluga kako bi zaradio za školovanje. Najradije je čuvao krave, jer je tada imao vremena za čitanje pa bi gutao knjigu za knjigom. Do najbliže latinske škole morao je pješačiti 20 kilometara dnevno. Kao gimnazijalac u Chieri postizao je velike uspjehe, izvanredno upoznao latinske i talijanske klasike, te naučio svirati mnoga glazbala. Osnovao je "klub veseljaka", izvrsno pjevao, jahao, naučio hodati po užetu, sastavljao melodije i stihove, izučio nekoliko zanata (postolarski, stolarski, zlatarski, krojački), vještinu pravljenja pića, pralinea, sladoleda i mađioničarskih trikova, uvezivanja knjiga i izrade igračaka. Sva ta umijeća kasnije su mu pomogla u radu s mladima. Godine 1841. postao je svećenik.

Djelovao je u Torinu, a svoju djelatnost usmjerio je na odgajanje i duhovnu skrb siromašne i napuštene djece i mladeži. Majstor preventivnog odgojnog i obrazovnog sustava, protivio se tjelesnom kažnjavanju i nastojao svoje štićenike udaljiti od okruženja koje ih je navodilo na krivi put. Pridavao je važnost usavršavanju i odgoju cijele osobe, njezinog duha i tijela. Zagovarao je često ispovijedanje i pričešćivanje. Njegova blagost i nesebična ljubav privukla je ubrzo mnoge besprizorne dječake, besposličare i uličare. Kod Don Bosca nikada nije bilo dosadno. On je znao sa svojim štićenicima pjevati, igrati, učiti, moliti i odlaziti na izlete. Njegova vrata uvijek su im bila otvorena, srce još i više, a njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju.

sveti_ivan_bosco_3

Osnovao je u Torinu 1859. Družbu salezijanaca, 1876. laički pokret, Salezijanske suradnike, a sa svetom Marijom Domenicom Mazzarello 1872. žensku granu svoje kongregacije, Kćeri Marijine. Družbu je nazvao prema svom duhovnom i pastoralnom uzoru, svetom Franji Saleškom. Cilj salezijanske družbe je odgoj djece i mladeži, rad u školama, izdavanje odgojnih i vjerskih knjiga te misijska djelatnost. Uživao je glas uzornog, modernog svećenika i apostola mladeži. Mnogo je učinio i kao posrednik pomirenja između Crkve i talijanske države. Preminuo je na današnji dan, 31. siječnja 1888. u Torinu.

Sveti Ivan Bosco - župna crkva u Podsusedu

Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1929., a svetim 1934. Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, težaka, mađioničara i mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Podsused, Žepče). Salezijanska družba svetog Ivana Bosca s više od 17 tisuća članova danas je jedna od najbrojnijih i najvitalnijih redovničkih zajednica u Kristovoj Crkvi. Djeluju u 129 zemalja na svim kontinentima. Svoj rad u našim krajevima salezijanci su započeli 1913. u Rovinju, 1918. u Rijeci, a 1922. u Zagrebu. Danas članovi Hrvatske salezijanske provincije izuzetno uspješno djeluju u Zagrebu (Knežija, Podsused, Jarun, Rudeš, Srebrnjak), Rijeci (3 župe i klasična gimnazija), Belom Manastiru, Badljevini kod Pakraca, Donjoj Obriježi kod Pakraca, Siraču, Ivanovom Selu kod Grubišnog Polja, Krapinskim Toplicama, Zadru (Arbanasi), Splitu (Kman), Novoj Mokošici kod Dubrovnika i Žepču (gimnazija i tehničko-obrtnička škola) te u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj (Mittelbaden-Karslruhe, Saarbrücken, Nürnberg, Bamberg, Ingolstadt), Kosovu (Priština) i Ruandi (Kigali).

 

Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi

Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi, talijanski svećenik, barnabit, „apostol Napulja", rođen je 2. prosinca 1743. u Arpinu (provincija Frosinone, Lazio), u pobožnoj i skladnoj obitelji. Školovao se u mjesnom kolegiju svetih Karla i Filipa, pod vodstvom otaca barnabita. Nastavio je 1758. školovanje u Noli i počeo studirati pravo u Napulju. Pod utjecajem svetog Alfonza Liguorija, osnivača redemptorista, a protiv volje svojih roditelja, odlučio je postati svećenik i stupio 1762. u red barnabita. Novicijat je proveo u Zagarolu nedaleko Rima, a zavjete položio 27. prosinca 1763. Studirao je filozofiju i teologiju u Macerati, Rimu i Napulju, gdje je 1767. zaređen za svećenika. Predavao je dvije godine u kolegiju svojeg rodnog Arpina, a potom je postao profesor filozofije i matematike u kolegiju svetog Karla u Napulju. Postavljen je 1778. za profesora na napuljskom sveučilištu, a 1779. postao član Kraljevske akademije znanosti i umjetnosti.

Boravio je u barnabitskom samostanu uz crkvu Santa Maria di Caravaggio. Bio je obdaren izvanrednim mističnim milostima i darovima, pročuo se svojim ekstazama, čudima i proroštvima. Duhovnik mističarke, franjevačke trećoredice, svete Marije Franciske od pet rana (Maria Francesca delle Cinque Piaghe), bio je i dušobrižnik kraljevske savojske kuće te mnogih kardinala i biskupa. Živio je asketski, a naročitu brigu vodio je o siromasima, nevoljnicima i otpadnicima. Pomagao je djevojkama kojima je prijetila opasnost da postanu prostitutke. Iscrpljen od silnih napora, posljednjih 13 godina života nije mogao stati na noge.

Prema predaji, kad je lava iz Vezuva 1804. i 1805. zaprijetila Napulju, zaustavio je katastrofu svojim blagoslovom. Iz svoje bolesničke postelje nastavio je pomagati ljudima svojim savjetima i molitvama. Kad su barnabiti za Napoleonove vladavine protjerani iz Napulja, otac Bianchi je bio toliko bolestan i nepokretan da su ga morali ostaviti u gradu. Tri dana prije smrti ukazala mu se njegova štićenica, sveta Marija Franciska, kao što mu je i obećala prije svoje smrti, 1791. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 31. siječnja 1815. Njegove relikvije nalaze se u napuljskoj crkvi Santa Maria di Caravaggio. Blaženim ga je proglasio 1893. papa Leon XIII., a svetim 1951. papa Pio XII.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 31. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).