NaslovnaSvetac danaVeljačaSveta Brigita Irska, sveti Sigebert i sveti Henry Morse

Sveta Brigita Irska, sveti Sigebert i sveti Henry Morse

Veljača
Utorak, 1. Veljača 2022. 00:00

sveta_brigita_irska

Danas slavimo svetu Brigitu Irsku (Brigid, Brigit, Bridget, Bridgit, Bríd, Bride) ili Brigitu iz Kildarea, omiljenu irsku zaštitnicu, redovnicu i osnivačicu mnogih samostana. O njezinom životu zapisane su brojne, različite legende. Rodila se 453. u Faughartu, nedaleko Dundalka, glavnog grada irske grofovije Louth, kao kći Dubhthacha, škotskog poganina, vladara pokrajine Leinster i njegove robinje Brocce, piktske kršćanke, koju je pokrstio sveti Patrik. Neposredno prije Brigitina rođenja, njezina majka prodana je jednom druidskom zemljoposjedniku, koji joj je povjerio upravljanje svojom mljekarskom farmom. Brigita, milovidna djevojčica nježna srca, odgojena je u kršćanskom duhu. U djetinjstvu je slušala propovijedi svetog Patrika i to je na nju ostavilo neizbrisiv dojam. Potražila je oca, koji ju je oslobodio od ropstva kad je vidio njezina dobra djela, prožeta čudesima. Gorljiva kršćanka, život je posvetila siromasima i nevoljnicima.

sveta_brigita_irska_3

Već sa 14 godina, uz biskupovu dozvolu, pod jednim hrastom u Kildareu, sagradila je oko 468. svoju kapelicu. Uskoro su joj se pridružile i druge djevojke, pa je osnovala ženski samostan, a kasnije i muški. Mnoštvo vjernika hrlilo je do njezinog prebivališta, a pozivali su ju i u druge krajeve, tako da je proputovala cijelu Irsku i osnovala brojne samostane diljem "smaragdnog otoka". U Kildareu je osnovala umjetničku školu, čuvenu po izdavanju prekrasnih oslikanih rukopisa.

Pripisuju joj se mnoga čudesa. Preminula je na današnji dan, 1. veljače 523. u Kildareu, glavnom gradu istoimene irske grofovije i pokopana u tamošnjoj katedrali. Njezine relikvije pohranjene su 878. u Downpatricku (grofovija Down), uz svetog Patrika i svetog Kolumbana, koji su zajedno s njom zaštitnici Irske. Zaštitnica je novorođenčadi, dojenčadi, male djece, primalja, djece čiji roditelji nisu u braku, kovača, lađara, uzgajivača pilića, mljekarica, mljekara, muzilja, kravara, peradara, bjegunaca, mornara, redovnica, pjesnika, putnika, učenika, stoke, tiskarskih strojeva i mnogih naselja, župa i crkava širom Irske i svijeta.

Sveti Sigebert

Sveti Sigebert III., kralj Austrazije, istočnog dijela merovinškog franačkog kraljevstva, najstariji sin franačkog kralja Dagoberta I., rođen je 630. u glavnom gradu Austrazije Metzu (danas departman Moselle, Lorraine, sjeveroistočna Francuska). Krstio ga u Orléansu sveti Amand iz Maastrichta. Njegov otac, Dagobert I., proglasio je 634. četverogodišnjeg Sigeberta kraljem Austrazije. Sigebertov mlađi brat, Clovis II., bio je kralj Neustrije (zapadnog dijela franačkog kraljevstva) i Burgundije. Sigebertov otac, Dagobert I., umro je 638. Umjesto maloljetnog Sigeberta vladali su sveti Kunibert, biskup Kölna i vojvoda Adalgisel, a odgajao ga ga je majordom, Pipin iz Landena. Pokušao je kao desetogodišnjak 640. svojem kraljevstvu pripojiti Tiringiju, ali je njegovu vojsku porazio tirinški vojvoda Radulf. Sigebert je bio samo formalno kralj (roi fainéant, „kralj besposličar"), a vladao je zapravo njegov majordom (nadstojnik kraljevskog dvora), Grimoald. Bio je oženjen kraljicom Chimnechildom od Burgundije, s kojom je imao sina, Dagoberta II., budućeg kralja Austrazije.

Duhovni savjetnik mladog kralja Sigeberta bio je sveti Kunibert. Sigebert je stekao neprolazne zasluge za Krista Gospodina i njegovu Crkvu. Bio je izuzetno pobožan mladić, isticao se svojim milosrđem i brigom za siromahe, gradnjom bolnica, crkava i domova za nevoljnike te osnivanjem mnogih samostana, među njima i onih u Stavelotu i Malmédyju (provincija Liège, istočna Belgija) te u Metzu.

Preminuo je na današnji dan, 1. veljače 656., u Metzu, i pokopan u samostanskoj crkvi svetog Martina. Njegove relikvije počivaju danas u katedrali u Nancyju (departman Meurthe-et-Moselle, Lorraine, sjeveroistočna Francuska). Zazivaju ga kod nevremena i nesreća, a zaštitnik je grada Nancyja.

Sveti Henry Morse

Sveti Henry Morse, engleski redovnik isusovac, svećenik i mučenik, rođen je 1595. u Bromeu (Suffolk, East Anglia) u protestantskoj obitelji, kao šesto od devetero djece zemljoposjednika Roberta Morsea iz Norfolka i Margaret Collinson. Sa 16 godina započeo je studirati pravo u Cambridgeu (Corpus Christie College), a nastavio u Londonu (Gray's Inn). Nakon očeve smrti (1614) pridružio se u Francuskoj bratu Williamu, koji se u Douaiu (sjeverna Francuska) školovao za svećenika. Na Engleskom koledžu u Douayu Henry se obratio na katoličku vjeru. Vratio se u Englesku kako bi sredio neke financijske poslove. Uhićen je u Doveru jer nije htio položiti zakletvu vjernosti kralju i utamničen u Southwarku (južni London). U zatvoru je proveo četiri godine, dok kralj James I. nije proglasio amnestiju i prognao oko 100 svećenika, kako bi mogao pregovarati sa Španjolcima o ženidbi svojeg sina, princa Charlesa. Henry Morse vratio se u Douai u kolovozu 1618, a zatim je poslan na papinski Engleski koledž u Rimu na daljnje školovanje. Tamo se služio pseudonimom „Henry Claxton“, kako bi zaštitio svoj identitet pred engleskim špijunima. U Rimu je zaređen za svećenika i poslan 16. lipnja 1624. kao misionar u Englesku. Pridružio se isusovcima u Newcastleu (sjeveroistočna Engleska) gdje je te godine izbila epidemija kuge. Morse i njegovi drugovi požrtvovno su njegovali bolesnike. Iduće godine je uhićen i prebačen u York, gdje se također brinuo o bolesnicima.

U tamnici je kod drugog zatvorenika, oca Johna Robinsona, položio jednostavne zavjete i stupio 1626. u isusovački red. Nakon tri godine u zatvoru prognan je iz Engleske i služio kao misionar među engleskim i irskim vojnicima, plaćenicima španjolske vojske u Nizozemskoj. Vratio se u Englesku 1633. i potajno djelovao kao svećenik u Londonu. Posvetio se 1635. ponovno dobrotvornom radu među žrtvama kuge pa se i sam zarazio, ali se oporavio. Surađivao je s isusovcem Johnom Southworthom u sakupljanju hrane i lijekova. Ponovno je uhićen 27. veljače 1636. i zatvoren u londonskom Newgateu. Tamo je položio 23. travnja 1637. svečane zavjete kod oca Edwarda Lushera. Na zahtjev kraljice Henriette Marije Bourbonske, supruge kralja Charlesa I, katolkinje, pušten je uz jamčevinu 20. lipnja 1637. i ponovno protjeran iz Engleske. Postao je kapelan engleske regimente u španjolskoj službi. Vratio se u Englesku 1643, a uhićen je 1644. Bio je neko vrijeme zatvoren u Durhamu i Newcastleu, a potom je morskim putem poslan u London. Osuđen je 30. siječnja 1645. na smrt kao katolik, svećenik i isusovac. Četiri konja dovukla su Henryjevo tijelo do vješala. Obješen je i raščetvoren 1. veljače 1645. u Tyburnu (danas dio gradske četvrti Westminster u Londonu) u nazočnosti francuskog i portugalskog veleposlanika. Blaženim ga je proglasio 15. prosinca 1929. papa Pio XI, a svetim 25. listopada 1970. papa Pavao VI, kao jednog od četrdeset mučenika Engleske i Walesa. Svetom Henryju Morseu posvećena je 2012. crkva u gradu Dissu (južni Norfolk).

 

Svi datumi

  • Utorak, 1. Veljača 2022. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.